8
©PhotoBruchet 1982
Djevojke su neko vrijeme ostale u takvom stanju.
Gledalesu tunepoznatu iveličanstvenugospođu.Ona
imsenasmiješila i rukom impokazalada jojpriđubliže.
Ali stopalakaodasu imbilaprikovanazazemlju.Nisu
seusudileni pomaknuti!
Tada imseu toj šetnjipridružilaVicka, još jednamlada
djevojkanjihovihgodina.Zatekla ih jekakopreplašene
zureuneštonabrdupa sepočela šaliti i gnjaviti ihda
ustanu. „Što činite? Zašto klečite tu pokraj puta? Tu
se nemoli!“Ali one suuzvratile: „Vicka, enoGospe!“
No, Vicka nije čak ni pogledala gore. Izula se bosa i
počelabježati.Nekakoblizukućazaustavilase ipočela
gorkoplakatiodmukemislećikakosenjeneprijateljice
poigravaju sGospom.
Putom su naišla dva njezina susjeda imenjaka – Ivan
Dragićević i Ivan Ivanković. Ovaj prvi je krenuo
premakući svogaprijateljagledati televizijski prijenos
košarkaške utakmice. Vicka je baš njega pozvala:
„Ivane, Ivane, požuri, dođi samnomda odemo onim
djevojkama. Nešto neobično se događa!“ Tako je njih
troje stiglo do mjesta na kojem su djevojke klečale.
Uskoro je Ivan Dragićević ugledao Gospu. Koji šok!
Tako seuplašioda je i onpobjegao. Tenoći nijemogao
zaspati, stalno je u sebi ponavljao: „Je li to stvarno
Gospa? Što ću ako se ukaže umojoj sobi? Kako ću se
spustiti sprvogkata?!“ Ivan Ivanković je takođervidio
Gospu, ali ne jasnokaoostali.
Vicka je ostala s Ivankom i Mirjanom na Podbrdu.
Iznenada -kaoda joj jenetkookrenuoglavuudrugom
smjeru. Iona jeugledalaGospu!Zapanjila se. Povikala
je: „Da, upravu ste! Kako je lijepa!“Kasnije, kad su se
