NAŠ ROKO DUDA - FRA BONAVENTURA

DEVET DESETLJEĆA LJUBAVI

U utorak 14. siječnja u 11 sati u crkvi svetoga Franje na Kaptolu, svečanom je liturgijom, uz brojne koncelebrante, proslavljen devedeseti rođendan fra Bonaventure Dude (krsno ime Roko; zavičajan u Krasu na Krku; rođen u Rijeci 14. I. 1924), a danas, u nedjelju 20. siječnja svečar je slavio (uz suslavitelje fra Venancija Mihaljevića i fra Darka Teperta) svetu misu za zajednicu koja se oko njega nedjeljom u 11 sati okupljala dugi niz godina.

Usprkos bremenu desetljeća vrsni je bibličar, krasnorječivi propovjednik i zaljubljenik u pjesništvo, a i sam pjesnik smogao snage ne samo zajednici navijestiti evanđelje, nego i održati izvrsnu i poticajnu homiliju, nalik glazbenom djelu, u kojemu se poput temeljne melodije osobito ističe ljubav spram bližnjega koju ništa, pa ni žalac smrti ne može utrnuti. Koliko je svatko od nas činio i molio za spasenje svojih bližnjih, i ne samo njih, ovdje je na zemlji nemoguće procijeniti – tek u nebu vidjet ćemo koliko smo bili apostolima ovdje na zemlji, koliko smo – ne tek riječju, nego djelom i istinom, tj. ljubavlju - jedni drugima pomagali bilo materijalno, bilo duhovno.

Nakon misnoga slavlja uža se zajednica (stotinjak ljudi) sabrala (kao i sve vrijeme nakon nedjeljnih bogoslužja) u pokrajnjoj prostoriji. Pridružio se i lijep broj vjernika koji rjeđe navraćaju u taj prostor. Vrijedne su ruke gospođa pripremile obilje slanih i slatkih jestvina kojima su se uz kavu, nekoliko vrsta rakije i probranih vina počastili svi prisutni. Napokon je stigao i svečar kojemu je svatko želio barem stisnuti ruku i zahvaliti za sve primljeno.

Subrat (iz FSR-a) Krešimir Bello želio je patru Dudi pružiti svoje srce na dlanu, no od uzbuđenja nije bio u stanju govoriti pa je pročitao tekst koji je sastavio (ovdje ga donosimo u cijelosti). Ganuta pročitanim jedna je gospođa patru rekla kako ga svatko u zajednici nosi duboko u srcu, što je oca Dudu potaknulo da nam se svima obrati. No jedva da je išta uspio izustiti jer se od tronutosti rasplakao.

U osobitom ozračju, u prostoru treptavom od raskoši emocija, druženje se nastavilo duže nego inače. Za osamdeseti rođendan patru su i subraća i vjernici poželjeli još barem deset godina života. I želja (molitva) bila je uslišana (i ljepše nego što bi itko očekivao – patrov je rad i nadalje bio plodan i glede penitenata i pisane riječi, a posebno što se tiče siromaha i potrebitih svake vrste). Sada mu želimo (bez namjere da ograničimo Gospodinovu darežljivost) sljedeće desetljeće ljubavi i stoga ga zamolimo (riječju našega svetog Bogdana Leopolda):

OČE BONAVENTURA, SAČUVAJTE NAM SVOJE DRAGOCJENO PRIJATELJSTVO!

Napisala: Sonja Tomić

 

DUDA - SVJEDOK SVETOSTI 

Malo je ljudi koji mogu za sebe reći da su, na ovoj zemlji, u svom životu hodali s tolikim svecima, slugama Božjim. Časni sluga Božji Vendelin Vošnjak, sluga Božji Aleksa Benigar, bl. Alojzije Stepinac - samo su neki suputnici koje je susretao i s kojima je brodio po moru manji brat Bonaventura Duda.

Makar je dobro poznavao slugu Božjeg fra Aleksu Benigara nikada se nije prihvatio kao postulator njegove kauze. Želio je biti svjedokom njegove svetosti, želio je svjedočiti kako je taj revni misionar, teolog, duhovnik i ispovjednik živio svoju svetost.

Tako je isto činio i s malim svecima. Ljudima koje je susretao na svom poslu, među braćom, onima koji su dolazili na ispovijed, kojima je donosio Isusa svojim rukama pretvorbom na misi ili prinoseći Ga njihovoj bolesničkoj postelji. Onima kojima je božićnim pjesmama naviještao evanđelje. Želio je biti svjedokom njihovog puta ka svetosti.

Stoga, ne kao nagradu, već kao memento.

Ne kao spomenik već kao mali spomen kamičak.

Zahvalna misa u 11 crkve sv. Franje na Kaptolu 9 poklanja svom fra Bonaventuri sedam medaljica.

 

1. Zlatna medalja: “Papa Ivan Pavao II 2003. u Rijeci"

Prva medalja, novčić, zlatni, najmanja, posvećena je gradu Rijeci i papu Ivanu Pavlu II kako pohodi Rijeku i Trsat. Sletio je na Krk - tvoj Krk. Poput tebe došao je u Rijeku, popeo se na Trsat, kleknuo pred Majku Božju Trsatsku. Da li si to mogao slutiti dok si bio mali u svom Krasu. Dok si bio mali Roko - a sv. Roko je bio franjevac trećoredac. Što ti je prošlo kroz glavu kada si poljubio te uskoro svete ruke? Jesi li se sjetio tada svojih dragih Krčana: majke, oca, tete Marije, sestre i svih tebi tako dragih? Nisi trebao poći za sakristana. Nisi trebao poći na školovanje u Varaždin. Nisi trebao poći u Rim. Nisi trebao … ali jesi! Vrlo razborito.

2. Medalja: Papa Ivan Pavao II. u pohodu Svetištu Majke Božje Bistričke 1998.

Druga medalja, zlatna, govori o pohodu Svetištu Majke Božje Bistričke 1998. pape Ivana Pavla II. Proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca. U tebe se Gospodine uzdam. Ufanje u Božje milosrđe za tebe je ne samo bilo životno opredjeljenje već je to bila osnovna poruka koju si svim ljudima iz Isusova evanđelja naviještao.

3. Srebrni novčić: 100. obljetnica rođenja kardinala Alojzija Stepinca

Treća medalja, srebrom iskovani novčić prikazuje blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Prikazuje vjernost Crkvi, vjernost papi i vjernost svome biskupu. Predstavlja simbol franjevačke poslušnosti Crkvi koja je u hodu. Tvoja vjera koja je uvijek pronalazila put u svim onim trenucima kušnje. Postajala je čvršća i jača i tada si ju mogao uzdizati kod svih posrnulih, izgubljenih, utamničenih u duhu ovog vremena.

4. Srebrna medalja: Zagreb - Kamenita vrata

Četvrta medalja su srebrom iskovana Kamenita vrata, Majka Božja od Kamenitih vrata. Za tvoju majku na nebesima koju si molio. Koju si volio. Za njih obje. Prvu koju ti je darovao dragi Bog po svojoj volji u trenutku tvog začeća za život na ovoj zemlji a drugu koju ti je darovao naš Gospodin Isus Krist sa svoga križa da sretno prispiješ u život vječni. Na groblju u Klenovniku gdje je pokopana tvoja majka Antica stoji jedan križ s Isusom bijelim “veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti”. U toj medalji nalaze se sjećanja na sve one koji su kao pokornici dolazili od tebe tražiti “Poškropi me izopom da se očistim, operi me i bit ću bjelji od snijega”. Ti si bio njihova kamenita vrata kojima su oni dolazili, kucali i kroz koja su prolazili u novi život. Tvoja jakost dolazila je od kamena - Krčanine, ali i od Mudrosti križa koju si navještao - kršćanine!

5. Medalja: Zagreb

Peta medalja je, kako si običavao govoriti, za sve koji su u ovoj crkvi, u Zagrebu, u našoj domovini u cijelome svijetu. Za njih si molio. Za njih si iskao od Gospodina i on im je davao. Oni ti dodjeljuju taj srebrni kovani spomen, jer si u svome srcu uvijek imao mjesta za sve ljude. Pravednost je ispunjena tek Njegovim dolaskom, ali do tada mnogi, pa i ti među njima propovijedao si Božju pravednost svima - koji vjeruju i koji ne vjeruju. Svima njima si naviještao i živio pravednost Božju.

6. Slika pučke kuhinje

Šesta medalja nije skovana u metalu, ne nalazi u kovnici novca niti u izlozima turističkih suvenirnica. Nalazi se u pučkoj kuhinjici kao živi spomen za ustrajnost pomaganja potrebitima.

Godinama je na svojoj misi u 11 sati Roko pozivao vjernike da se sjete male pučke kuhinje u kojoj se hrane oni koji nemaju gdje pripremiti topli obrok i kojima je to često i jedini topli dnevni obrok. Znao je reći: „Ostavite svoj prilog u sakristiji ili kod oltara sv. Antuna ili u škrabici 'Za pučku kuhinjicu'“.

Još i danas kao i kroz desetke godina, osobno skrbi za pojedine koji se nalaze u potrebi. Tako i o jednom svom prijatelju koji s vrlo skromnom penzijom izdržava majku, pomaže samohranoj majci i djeci svog pokojnog brata, makar i za sebe - samo za jedan lijek - treba mjesečno 1800kn.

To je tvoja ljubav za sve ljude. Bez ograde. Ljubav koja je Caritas. Ljubav koja je Božja ljubav i koja je dar. Ne radi sebe, ne radi „primiti“ - već radi „dati“.

7. Pojedinci

Sedma, zadnja medalja iskovana je u srcima onih koji stoje oko tebe Roko. Nakon što si pred 64 godine uzeo ime brat Bonaventura Duda, krenuo si stopama sv. Franje naviještajući evanđelje svim ljudima. Mnogi se ovdje nalaze upravo zahvaljujući tebi Roko, fra Bonaventura. Jedino ti i ja, svaki od nas za sebe, znamo koliko se sjaja, zlata i srebra nalazi izliveno u toj medalji ljubavi, suosjećanja i pomaganja. Mnoge si izvukao iz kušnji, bola, sumnji, izgubljenosti, beznađa. Ti ćeš reći „Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!”. Svejedno. Hvala ti na tome. Jer to je bila tvoj slobodna volja koju ti je dao Gospodin. Tvoja umjerenost u životu, kao stvarni „manji brat“ sv. Franje poslužila je mnogima kao putokaz i svjetlo na njihovom putu ka svetosti i makar se ti stisnuo „suhi ko prutić“ – „zadnji bit će prvi“!

 

Ovo su kamenčići koje spremamo i prebiremo u svome srcu poput Marije. Ovo su medaljice i novčići koji čine umnožene talente. Netko bi postavio pitanje: ima li ih dovoljno? Treba li još? Odgovor bi bio: ima ih upravo onoliko koliko je potrebno kako bi Gospodin mogao reći „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga“ (Mt 25, 23). Ali u svakom danu svoga života dobivamo od Gospodina uvijek i novi talenat kako bi ga investirali u svoj put prema svetosti.

Što nama sada preostaje? Reći hvala Gospodinu što nam je dao takvog prijatelja kao što je naš Roko Duda, fra Bonaventura. Reći hvala našem Roku što je u ovih 90 godina slobode koje mu je darivao Gospodin izabrao put sv. Franje kako bi ga dijelio s nama.

Hvala Vam dragi fra Bonaventura Duda!

Napisao: William Krešo Bello

 

Donosimo stihove koje je naš fra Bonaventura često citirao (i u gornjem videu):

Fra BONAVENTURA ĆUK

                    HOĆU LI I JA U RAJ

               Hoću li, Gospode, i ja u raj?

               Želim, al sve se bojim

               Jer tamo će biti slava i sjaj

               A ja na niskom stojim!

                                   Već ako imaš gdjekoji kutić

                                   I to je mnogo za me

                                   Stisnut ću tamo se suhi ko prutić

                                   Usko je moje rame.

                 Nikome neću praviti sjene

                 Bez buke bi to bilo

                 Gospode, ne zaboravi mene

                 Ako to ti je milo.

                                   Ako ti nije milo prisuće

                                   Takova odrpanca

                                   Pusti, da bar na vratima kuće

                                   Čekam kojeg Tvog znanca

                   Da ga zamolim, da za me moli.

                   Ako se ni to ne da

                   Ja ću svejedno čekati doli

                   Već i poradi reda!

                                   Pa kada uđu kojim je dato

                                   I mjesta biti neće:

                                   Nebo je malo al ništa zato…

                                   Srce je Tvoje veće!

 

                                               

19.1.2014.