POSVETITE SVOJE DIJETE MALOM ISUSU

Priredile: Brigita Peček i Ružica Šilić

 

Isus zna što znači biti slabo, ranjivo, malo dijete. Nema sumnje da je on plakao na rukama svojih roditelja. Kad je obitelj morala pobjeći u Egipat, jer je kralj Herod želio ubiti Isusa, ovisio je o Marijinoj i Josipovoj zaštiti, o njihovoj ljubavi. Isus je htio biti nama sličan u svemu, osim u grijehu.

Jedan od lijepih i tradicionalnih načina da se suobličimo s Isusom jest pobožnost Djetetu Isusu. Znajući što je Isus morao proživjeti kao dijete, možemo mu povjeriti zaštitu svoje djece i unuka.

Božić je idealno vrijeme za roditelje, bake i djedove, kumove, tete, ujake i stričeve da časte Isusa tako što će pomagati da se njihova djeca približe Isusu. Zašto ne bismo svake godine za Božić posvetili djecu Isusu?

Dok spremamo kuću za Božić, pravimo kolače, kitimo bor važno je da se sjetimo da je u središtu svega Mali Isus. Dok pripremamo i darujemo poklone za Božić, sjetimo se da su duhovni darovi jedini trajni i mnogo dragocjeniji od materijalnih. Zato je dobro moliti za djecu, zahvaljivati za njih i blagoslivljati ih! Moliti, na primjer, devetnicu Praškom Malom Isusu od 16. do 24. prosinca, ili u neko drugo doba.

Mnogi su sveci častili Malog Isusa. Izdvojili smo sv. Franju Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Kajetana, sv. Gerarda Majella, sv. Tereziju od Djeteta Isusa, sv. Tereziju Avilsku, sv. Ivana od Križa, sv. Faustinu Kowalsku i sv. Ružu Limsku.

Sveta Mala Terezija posebno je štovala Malog Isusa i dodala njegovo ime svome kad je ušla u Karmel.

Molitva koju je sastavila sv. Terezija od Djeteta Isusa:

Sveta Terezija Avilska svakom je samostanu koji je osnovala dala kip Djeteta Isusa, a sveti Ivan od Križa gajio je posebnu pobožnost prema svetom Djetetu. Tijekom božićnih dana na njemu se odražavala silna radost.

Sveti je Franjo, nadahnut dubokom ljubavlju za Spasitelja i njegovo sveto djetinjstvo želio da ga na poseban način počasti za blagdan njegova rođenja. Odlučio je napraviti „prve jaslice“ oponašajući okruženje u kojemu je Mali Isus rođen. Franjo je često razmatrao Utjelovljenje Gospodnje i želio ga predočiti ljudima oko sebe.

Svetog Antuna Padovanskog prikazuje se kako drži u svojim rukama Dijete Isusa. Taj veliki propovjednik Riječi Božje boravio je u jednom malom mjestu u Francuskoj. Do kasno u noć čitao je Sveto Pismo. Iznenada je jako svjetlo ispunilo sobu, svjetlo sjajnije od sunca. Mali se Isus pojavio na Antunovoj Bibliji i podragao ga po licu. Te je noći Riječ Božja postala Antunu vidljiva, kao nagrada za njegovo neumorno propovijedanje. Vlasnik kuće, privučen jakim svjetlom, došao je u sobu i vidio Antuna kako drži Malog Isusa.

Sveti Gerard Majella jednom je kao dijete molio ispred slike Majke Božje u crkvi u svom rodnom gradu. Iznenada je Dijete Isus oživjelo na rukama svoje Majke i dalo Gerardu da pojede komad kruha. Iz kruha se širio nebeski miris. Kao odrasla osoba Gerard je često drugima pričao tu zgodu, potpuno prirodno, kao da se takvi čudesni događaji događaju svima.

Sveta Faustina Kowalska također je imala viđenja Malog Djeteta Isusa. Evo kako ona opisuje jedan od tih doživljaja:

„2. veljače 1936. Ujutro, kad sam se probudila na glas zvona, bila sam jako umorna. Nisam se mogla osvijestiti i skočih u hladnu vodu. Nakon dvije minute napusti me umornost. Kad sam došla na razmatranje, vrvjelo je cijelo jato besmislenih razmišljanja u mojoj glavi i borila sam se protiv toga za vrijeme cijelog razmatranja. Isto mi se događalo u molitvama. Ali kad je započela sv. misa, uđe čudan mir i radost u moju dušu. Vidjela sam Presvetu Majku s Djetetom Isusom i svetim Starcem (sv. Josipom), koji je stajao iza Majke Božje. Presveta Majka mi reče: 'Ovdje imaš najdraže blago' - i predade mi Dijete Isusa. Kad sam uzela u ruke Isusa, nestadoše Majka Božja i sveti Josip. Ostala sam sama s Djetetom Isusom. Tada mu rekoh: 'Ja znam, da si ti moj Gospodin i Stvoritelj, premda si tako malen'. Isus ispruži svoje ručice prema meni i smiješeći se gleda u mene. Moj duh bio je ispunjen neusporedivom radošću, a Isus iznenada nestade. Bilo je vrijeme za pričešćivanje. Odmah pođoh, pune duše, zajedno sa sestrama na sv. pričest. Nakon sv. pričesti čula sam u duši riječi: 'Ja sam u tvom srcu Isti kojeg si držala na svojim rukama'.“ Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske (608, 609)

 

 

SVETA RUŽA LIMSKA I MALI ISUS

Ono što je sv. Katarina Sijenska za Italiju, sv. Terezija Avilska za Španjolsku, to je sv. Ruža Limska za Peru i cijelu Latinsku Ameriku. Toj svetici u čast podignute su katedrale, crkve i kapele, kao zaštitnicu časte je biskupije i župe. Ona je u svoj Latinskoj Americi najpopularnija svetica.

Ruža se rodila u Limi, glavnom gradu Perua, 20. Travnja 1568., kao kći Gašpara Floresa i Marije de Oliva, španjolskoga podrijetla. Bila je njihovo deseto dijete, ali neobični znakovi njezine buduće svetosti pokazali su se već tijekom samog njezina rođenja. Majka nije trpjela nikakvih bolova pri porodu, što nikako nije bio slučaj s prethodnom djecom!

Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No mlada kućna pomoćnica, Indijanka imenom Marijana, promatrajući malenu u kolijevci, tvrdila je da joj se lice na trenutak pretvorilo u ružu, a nešto kasnije kad je maloj bilo tri mjeseca njezine starije sestrice ugledale su kako prekrasna ruža lebdi iznad kolijevke. Majka Oliva je shvatila da je to znak s neba, pa je to lijepo ime prihvatila cijela obitelj (osim bake Izabele koja se dugo tome opirala). Međutim, kad je biskup Lime sv. Turibije krizmao djevojčicu, učinio je to na ime Ruža. Tim imenom ona je ušla u povijest svoje domovine i cijele Crkve.

Njezin je otac bio vojno lice i vršio je dužnosti koje je dobivao od španjolskog potkralja u Novom Svijetu. Novaca je ipak manjkalo, pa je majka Oliva upotpunjavala kućnu blagajnu ručnim radom kojim su se bavile sve njezine kćeri još kao djevojčice, a u svojoj kući otvorila je i školu za djecu.

Mala je Ruža odmalena jako napredovala i sve ju je zanimalo. Ipak, najviše su je fascinirale dvije slike koje su visjele u spavaćoj sobi njezinih roditelja. Na jednoj je bio naslikan Mali Isus, a na drugoj Isus s trnovom krunom. Kad bi stariji ušli u tu spavaću sobu, često su znali zateći sasvim malu Ružu kako kleči u žarkoj molitvi zagledana u Isusa. Kad je tako malena zgnječila prstić na ruci, liječnik onog vremena iščupao joj je nokat bez ikakve anestezije. Kako nije ispustila ni jauka, liječnik ju je pohvalio za izvanrednu hrabrost, a ona je samo uzvratila gledajući Isusa s trnovom krunom: „Ova je kruna Isusu zadavala puno više boli!“

Svi su bili fascinirani djevojčicom. Mama, koja je bila stalno okružena bilo svojom, bilo tuđom djecom, lako je zaključila da je Ruža jako pametna. Odlučila ju je naučiti čitati i pisati. Ne zaboravimo da se sve događa u 16. stoljeću.

- Oliva! Ali maloj je samo tri godine! Daj saberi se! – protestirala je baka Izabela.

- Ona je moje dijete. Ako je želim naučiti, to znači da sam sigurna da to mogu i učiniti. Osim toga, ona je inteligentnija od većine djece njezina uzrasta. Majko, donijela sam odluku, i nema potrebe da gubimo vrijeme na raspravu.

- Starijoj kćeri Bernardini zatim je naložila: - Sutra kupi bilježnicu za Ružu. Ona treba imati vlastitu bilježnicu.

- Ipak, ona je prilično mlada. Nije li tako, draga? – opreznim tonom upitao ju je suprug Gašpar. No on je ionako naobrazbu njihovih kćeri prepustio Olivi.

- To je moja stvar - uzvratila je razdražljivo. - Kupi joj i jednu knjižicu - dodala je okrenuvši se Bernardini. - Bit će dovoljan životopis svete Katarine Sijenske. Tekst je jednostavan. Šteta što se tvoja knjižica o toj svetici tako pohabala...

I tako je Oliva počela poučavati Ružu. Međutim, zapanjilo ju je da nije polučila uspjeh u koji je bila tako sigurna. Ruža, inače tako inteligentna, činila se neizrecivo tupom suočena sa slovima abecede. Nakon nekoliko ponižavajućih primjedaba i pljuska, Oliva je pomislila da bi dijete ipak moglo biti spremno za sljedeću lekciju.

- Napisala sam ti po jedno slovo abecede na vrhu svake stranice bilježnice - rekla je Ruži. - Pođi u spavaću sobu i sve ih prepiši. Ovdje je prevelika buka.

Ruži su se obrazi zarumenjeli od sigurnosti da će to biti u stanju i obaviti, pa je žurno otišla u spavaću sobu s olovkom i bilježnicom. Zadovoljna se vratila nakon pola sata.

- Pogledaj, mama, prepisala sam svako slovo! Oliva je uzela bilježnicu puna iščekivanja. No, namrštila se i u ljutini tako gurnula Ružu da je gotovo pala na pod.

- Ne, sve si krivo prepisala! - vikala je.

- Oprosti mi, mama. Molim te, ponovno mi pokaži kako se pišu slova. Pokušat ću još jednom puno bolje.

- Oliva je ponovila prvu lekciju. Zatim je naglo zaklopila knjigu. Mašući kažiprstom prema maloj, strogim je i odlučnim glasom naložila: - Ružo, sada idi u svoju sobu i pokušaj ponovno. Ovaj puta da si bila pažljiva!

Nakon nekog vremena mala se učenica vratila. Sjela je pokraj majke i puna nade iščekivala majčinu reakciju. Nije trebala dugo čekati. S uzvikom gnušanja Oliva je zavitlala bilježnicu preko cijele sobe i ona je pala tik do nogu bake Izabele.

- Beznadna glupačo! Makni mi se s očiju! Danas više ne mogu gubiti vrijeme na tebe!

Baka Izabela podigla je bilježnicu i ustala sa stolice. - Dođi svojoj baki. Vrijeme je za pouku iz vjeronauka - rekla je mekim glasom. Danas ću ti pričati o Djetešcu Isusu.

Ružino je lice zasjalo. Brže bolje skliznula je s mjesta gdje je sjedila pokraj svoje majke i krenula preko sobe.

- Ružo, isti tren da si stala! - odlučno joj zapovjedila. - Ja ću ti reći kad smiješ otići.

- Ali, majko, upravo si joj rekla da ti se gubi s očiju - primijetila je Bernardina podižući glavu s ručnog rada.

- Ruža, sva zbunjena, prvo pogleda baku, a onda majku.

- Što da napravim, draga mama?

- Pođi u svoju spavaću sobu. Za nekoliko minuta stižem i ja, pa ću te staviti spavati.“

Kako je djevojčica poslušala, majka joj je dodala olovku i bilježnicu i rekla: - Ponesi to sa sobom. Ako ih ostaviš ovdje, zagubit će se.

Nekih petnaestak minuta kasnije Ruža je dotrčala u dnevnu sobu.

- Pogledaj, mama! Vidi što sam ispisala!

Oliva je onako s izrazom dosade bacila pogled na otvorenu stranicu bilježnice, a onda na trenutak ostala bez daha.

- Zašto je ovo sada tako savršeno! - uskliknula je. - Otkud takva promjena!

Potpuno zaprepaštena pružila je bilježnicu svom suprugu. Gašpar je stao listati stranice, a onda i baka Izabela. I dok su se oni uglas divili savršenosti njezina rada, Ruža ih je još više zaprepastila idućim svojim činom. Uzela je svoju knjižicu o Katarini Sijenskoj i pročitala nekoliko odjeljaka s lakoćom i brzinom, premda samo nekoliko minuta ranije nije bila kadra pročitati ni jednu jedincatu rečenicu.

- Ružo, kako si to tako brzo naučila? - upitala ju je Oliva kad je njezina trogodišnja djevojčica pokazala što zna.

Ružine oči su zasjale, a osmjeh bio pun miline.

- Mama, zamolila sam Malog Isusa da mi to pomogne naučiti da tebe spasim od muka mog poučavanja. I on je to učinio!

Pa ipak, što je Ruža podrazumijevala kad je rekla da ju je Mali Isus naučio pisati i čitati? Jednostavno, kao odgovor na njezinu molitvu punu pouzdanja upućenu Djetetu Isusu, on je u njezinu pamet ulio trenutačno shvaćanje onog što ju je majka Oliva nastojala poučiti. Kasnije će Ruža primiti bezbroj takvih milosti promatrajući puna ljubavi svete sličice. Zato ih je uvijek koristila neovisno od dubina i visina molitava u koje je znala zapadati.

Ova istinita priča samo je jedan od detalja iz mističnog života ove trećoredice dominikanke, koju je crkvenim dužnosnicima odgovornim za proglašavanje Ruže svetom, pod prisegom ispripovjedila njezina majka.

 

13.12.2014.