SRETAN ROĐENDAN, FRA BONAVENTURA!

STIŽE MLADO SUNCE S VISINE!

U utorak 14. siječnja 2014. godine fra Bonaventura Duda navršava devedesetu godinu života, a samo dan kasnije, šezdeset i petu godinu svećeništva. Tomu nadasve plodnom svećeniku, duhovniku, znanstveniku, bibličaru i pjesniku od svega srca želimo radostan i blagoslovljen ne samo rođendan, nego i cijelu 2014. godinu!

Tko je fra Bonaventura Duda?

Fra Bonaventura Roko Duda, porijeklom iz ljupkog mjestašca Krasa na otoku Krku, rodio se 14. siječnja 1924. godine u Rijeci. Odgojen u dubokoj vjeri svoje obitelji već je kao predškolac bio kadar naizust ponoviti nedjeljnu propovijed koju bi čuo u crkvi, te je s pet godina krenuo u prvi razred pučke škole. U desetoj godini školovanje je nastavio u Rijeci gdje je postao revnim ministrantom kod trsatskih franjevaca. U dječakovu srcu niknulo je zvanje, te je u kolovozu 1941. godine postao franjevcem, a 15. siječnja 1950. svećenikom.

Na Antonianumu u Rimu doktorirao je 1956., a 1957. godine, nakon studija na Papinskom biblijskom institutu, postigao je biblijski licencijat. U jesen iste godine počeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Usto je predavao i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu. Jedan je od pokretača Glasa Koncila, a od samog osnutka djelovao je i u Kršćanskoj sadašnjosti. Posebno se posvetio prevođenju riječi Božje (Evanđelje 1962; s Jurom Kaštelanom glavni urednik Zagrebačke Biblije1968; s fra Jerkom Fućakom Novi zavjet 1972 i Hrvatski kolekcionar1969; većinu himana iz Časoslova 1972). Od njegovih brojnih objavljenih djela spomenimo tek neka: Sijač je Sin Čovječji (A), Sjeme je riječ Božja (B), U plemenitu srcu (C), Svijeta Razveselitelj, Sedam Isusovih riječi, Ja Bogu povjerih svoj štap, Što je za me Biblija, Moj sveti Franjo, Sveci franjevačkoga kalendara,  itd.

 

Donosimo ovdje jedan predbožićni razgovor s njim (razgovarala: Sonja Tomić).

SONJA TOMIĆ: Fra Bonaventura evo nas pred Božićem pa podijelite s nama svoja razmišljanja o božićnom vremenu u liturgijskoj godini i o blagdanu Božića.

FRA BONAVENTURA: Počeo bih od samoga naziva BOŽIĆ. Očito je to deminutiv ili hipokoristik, imenica od milja: mali Bog. Taj je naziv svojstven Južnim Slavenima. Ime potječe po svoj prilici još iz predkršćanskoga doba, a u kršćanstvu poprima novo, dublje značenje. Naš poznati etimolog Petar Skok smatra da je BOŽIĆ kršćansko opredjeljenje za dobroga Boga. Postoji samo jedan i to dobri, blagi Bog. U Akademijinu Rječniku taj se naziv za blagdan Isusova rođenja povezuje s „mladim Bogom“ ili „mladencem“, kako čitamo u jednoj od najstarijih božićnih pjesama koja je zapisana već u XIV. stoljeću, BOG SE RODI VITLIJOMI (u Betlehemu). Zanimljivo: Nevina dječica u nekim se našim krajevima nazivaju Sveti Mladenci. Kad sam 1961. godine prvi put prevodio Novi zavjet - bila je to prva štampana knjiga i to u Vjesnikovoj tiskari, nakon 1945. godine, u pjesmi Zaharije, oca sv. Ivana Krstitelja, preveo sam grčki anatole, a latinski oriens sa Mlado Sunce. Osjećao sam da mi na to daje pravo naš izraz Mladi mjesec. No jezični se lektor s time nije slagao dok mu jednog dana, a čitao sam tih dana našega Matoša, nisam donio stih iz Matoševe pjesme MORA: „Duša pjeva psalam Petka velikoga - A mlado sunce, ko života Bog - Na prag moj stupi...“ Poslije sam se sjetio da i u Nazora, u zbirci ČETIRI ARHANĐELA postoji velepjesma VJESNIK u kojoj arkanđeo Gabriel pozdravlja Mariju: „Imat ćeš mjesec pod nogama - Mlado sunce tebi će sjati u naručju...“

SONJA TOMIĆ: Kao teolog i izvrstan poznavatelj božićnih pjesama biste li nam htjeli otkriti koja vam je najmilija?

FRA BONAVENTURA: Najkraće bih rekao: sve! No za početak bih uzeo svakako jednu od najljepših: OJ PASTIRI, ČUDO NOVO! Prije nove liturgije, koja počinje 1969. godine, uvijek sam je kao orguljaš pjevao za Vjerovanje. Danas je najbolje da se u svakoj svetoj misi glasno ispovjedi Vjerovanje. Cijela ta pjesma izvrsno pristaje uz riječi: „I utjelovio se po Duhu Svetom...i postao čovjekom.“ Evo, „Ljubav Božja prevelika“ - to je zapravo vlastito ime Isusa kao Sina Božjega i čovjeka (usp. Iv 3,14).

A ono „primi pravu put čovjeka“ mnogi - ne shvaćajući da riječ put ne znači stazu nego i ten (riječ je zadržana npr. u pridjevu tamnoput) i meso - pjevaju primi pravi put čovjeka. No put je ženskog roda, s kratkosilaznim akcentom, i nije naprosto sinonim za TIJELO, kojim se označuje zapravo fizičko tijelo Kristovo. Riječ „put“ želi istaknuti tijelo kao slabašno, krhko, podložno trpljenju. I sada slijede dva stiha: „S neba siđe dolje radi grešnika - Rodi se u štali radi čovjeka.“ Po dobro uhodanoj teologiji i vjeri, to su pravi sinonimi i žele reći radi čovjeka grešnika. No meni se čini da bi bolje bilo pjevati ih obratno: „S neba siđe dolje radi čovjeka - Rodi se u štali radi grešnika.“

SONJA TOMIĆ: Biste li mogli to malo pobliže protumačili...?

FRA BONAVENTURA: Znate, kao franjevac već sam u teologiji učio da je naš veliki franjevački naučitelj Ivan Duns Škot zastupao tzv. apsolutnu predestinaciju Kristovu. U trinaestom stoljeću naši su veliki naučitelji bili uglavnom profesori pariškog sveučilišta, koje je doživjelo svoje zlatno doba upravo u tom trinaestom stoljeću. Ti se naučitelji zovu skolastici po tom što se neki teološki smjer nazivao schola, tj. škola, smjer. Najveći su među njima od dominikanaca bili sv. Toma Akvinski, a od franjevaca sv. Bonaventura. Oba su umrla 1274. godine. Među ostalim teškim pitanjima oni su raspravljali o tome bi li Krist došao da Adam nije sagriješio. I odgovarali su da ne bi.

Posljednji od skolastika bio je Ivan Duns Škot. Rođen je u Škotskoj i odatle mu je nadimak Škot. Predavao je na Cambridgeu i Oxfordu, u Parizu i na kraju kratko u Kölnu gdje je i umro 1308., dakle, prije sedamsto godina. Blaženim ga je proglasio 20. ožujka 1993. godine bl. papa Ivan Pavao II. On je zastupao mišljenje da je Krist Isus, kao Sin Božji i čovjek, apsolutno, to jest bezuvjetno predestiniran kao najveće djelo Božje te da bi došao i da Adam nije sagriješio, kako bi nam otkrio svu ljepotu toga što smo djeca Božja. Ali kad je Adam sagriješio, došao je i zato da nas spasi od grijeha.

Eto stoga mi se čini da bi bolje bilo pjevati: „S neba siđe dolje radi čovjeka - Rodi se u štali radi grešnika.“ No to je stara pjesma, pa je pjevajmo kako smo navikli, ali razmišljati možemo i na škotistički način.

SONJA TOMIĆ: Biste li kao vrstan bibličar kazali kako i koje biblijske tekstove motriti na škotistički način?

FRA BONAVENTURA: Duns Škot o tome je napisao debele stranice, no danas se njegovo razmišljanje može još šire i dublje protumačiti. Spominjem samo velike tekstove sv. Pavla, osobito u poslanicama Efežanima, Kološanima i Filipljanima. Ti se tekstovi u novom Časoslovu svakog tjedna pojavljuju u večernjoj u ponedjeljak, srijedu i subotu. Eno Poslanice Efežanima (1,3-14) gdje već u pripjevu čujemo: „U Sinu svome izabra nas Bog za posinstvo.“ U Škotovoj teologiji te riječi razumijemo tako da bi Krist došao sve da Adam i nije sagriješio i to zato da nam otkrije dostojanstvo djece Božje. U srijedu je to još jasnije. U naslovu samoga teksta Poslanice Kološanima (1,12-20) stoji: „Krist, Prvorođenac svakog stvorenja.“ On je od Boga (Oca) zamišljen da u svemu bude Prvak, i neovisno od Adamova grijeha i nakon Adamova grijeha. U subotu, pak, u prvoj večernji za nedjelju, nalazi se hvalospjev iz Poslanice Filipljanima (2,6-11) pod pretpjevom: „Gospodin Isus ponizi sam sebe postavši čovjekom poslušan do smrti, smrti na križu i zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom“ te postoji kao glava svemu stvorenju.

SONJA TOMIĆ: Pitanje je sad mora li vjernik to vjerovati kao od Boga objavljenu istinu?

FRA BONAVENTURA: I mora i ne mora. Sada već nakon II. vatikanskog koncila možemo reći da postoje istine vjere koje su zajamčene i autoritetom crkvenoga učiteljstva jer su se o njima kao takvima, to jest kao o istinama vjere od Boga objavljenima, nedvojbeno izrazili crkveni oci, biskupi s papom kao naučitelji vjere. Takvo je svakako VJEROVANJE koje svečano izjavljujemo u svakoj nedjeljnoj i blagdanskoj misi. No u konstituciji o Svetom pismu Dei Verbum u br. 8 stoji: „Crkva tijekom stoljeća stalno teži k punini božanske istine dok se u njoj ne dovrše Božje riječi.“

SONJA TOMIĆ: Na što konkretno ciljate?

FRA BONAVENTURA: Imamo za to primjer u dogmi vrlo bliskoj apsolutnoj predestinaciji Kristovoj, a to je dogma bezgrešnog začeća Marijina. Ona je svečano proglašena 8. prosinca 1854. godine i otada svi katolici slave veleblagdan Bezgrešnog začeća Djevice Marije, tj. da je ona u prvom času svoga začeća u krilu sv. Ane, pod zagrljajem sv. Joakima, bila sva u milosti, da nije podlegla Adamovu grijehu. Ta je današnja dogma o Marijinu bezgrešnom začeću rasla u Crkvi kroz duga stoljeća, a u Škotovoj je javnoj disputi doživjela famozni silogizam: Potuit - decuit - ergo fecit, tj. Bog je to mogao učiniti – dolikovalo je da to učini - dakle učinio je. Škotova teza o apsolutnoj predestinaciji Kristovoj danas se već zastupa kao vjerska istina i sa stajališta učenja crkvenih otaca i novozavjetnih spisa, a danassutra može se dogoditi i to da učiteljstvo Crkve svečano proglasi i to kako bi Krist došao i da Adam nije sagriješio, eda bi nam otkrio koliko je dostojanstvo što smo djeca Božja. I profesor se Golub zalaže za prvotno stanje ljudskog roda kao stanje Božjeg prijateljstva.

SONJA TOMIĆ: Nailazimo li na Škotovo stajalište u našim božićnim pjesmama i u teologiji Božića?

FRA BONAVENTURA: Ja bih to pitanje protegnuo na cijelu liturgijsku godinu. Ona počinje Došašćem i Božićem, a završava blagdanom Krista Kralja. Sam blagdan Krista Kralja uveo je u Crkvu papa Pijo XI. No on je sadržan, možemo reći, u svim velikim blagdanima liturgijske godine, a osobito u Božiću i božićnom vremenu. Dosta budi spomenuti da se božićno vrijeme završava blagdanom Bogojavljenja ili Triju kraljeva. Oni, pak, dolaze u Jeruzalem s pitanjem: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski?“ I na kraju: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se.“ A onda uz svetopisamski tekst dodajemo odmah najkraće tumačenje: „Otvore zatim blago svoje i prinesu mu darove: zlato - velikome kralju, tamjan - pravome Bogu i smirnu - pravome čovjeku.“

SONJA TOMIĆ:  Kako to izgleda u božićnim pjesmama?

FRA BONAVENTURA: Imamo lijep primjer najsvečanije božićne pjesme, što se najčešće pjeva kroz cijelo božićno vrijeme na kraju svete mise: NARODI NAM SE KRALJ NEBESKI s pripjevom: Mladoga kralja mi molimo. Kao da smo već na kraju crkvene godine, za blagdan Krista Kralja, kad se u misnom predslovlju pjeva o vječnom i sveopćem kraljevstvu koje je kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Dosta budi reći da se kroz cijelu godinu u nedjeljnoj misi ispovijeda: ... „i kraljevstvu njegovu neće biti kraja“, što je uzeto iz blagovijesti koju arkanđeo Gabriel naviješta Blaženoj Djevici Mariji.

SONJA TOMIĆ: Vi u svom prijevodu evanđelja imate zanimljiv prijevod anđeoskog hvalospjeva nad betlehemskim poljanama...

FRA BONAVENTURA:  Hvala vam što mi dajete priliku da se izjasnim o svojemu prijevodu anđeoskoga hvalospjeva: Gloria in excelsis Deo - Slava Bogu na visini. Naš prijevod, fra Jerka Fućaka i moj, ušao je i u liturgijske knjige. Eno na polnoćki: „I na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“, to jest Božjim. Dok smo nas dvojica spremala taj prijevod za liturgijske knjige, bilo je već izišlo prvo izdanje ispravljene stare Jeronimove Vulgate, što su ga po nalogu pape Pavla VI. Izradili rimski stručnjaci. Tu je za Slavu odgovarao trodjelni prijevod: Slava na visinama Bogu - i na zemlji mir - a ljudima dobra volja (Božja). Mi smo to ljepše izrazili, ali uvijek naslanjajući se na tu rimsku formulaciju: I na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. U drugom izdanju rimski su stručnjaci vratili latinski tekst kako smo naučeni. No više nismo popravljali liturgijski tekst, a kada se prevodi grčki original, onda vrijedi i taj prijevod: ... ljudima, miljenicima njegovim.

SONJA TOMIĆ: Rekoste maločas da ste nekoć kao orguljaš za Vjerovanje pjevali „Oj, pastiri, čudo novo“. Zanima me koju biste božićnu pjesmu najradije odabrali za Slavu?

FRA BONAVENTURA:  Kod svečanih misa orguljaš treba da vodi računa i o tomu koliko će kitica koje božićne pjesme pjevati. Ja sam dugo vremena za SLAVU pjevao samo dvije kitice iz SVIM NA ZEMLJI. No što sam više napredovao u shvaćanju božićnih pjesama, to sam više otkrivao čar treće kitice. Ona i opet, i to na još savršeniji način, izražava glavnu tajnu Božića: utjelovljenje Sina Božjega. Poslušajte kako su samo poredane te hrvatske riječi. Nema ni jedne suvišne. A sve se slažu da nam, nadovezujući se na drugu kiticu, dozovu u pamet: Nego hvali diči Boga ~ što je poslo Sina svoga. I sada: Sinka svoga, Boga moga - S Ocem, Duhom jednakoga ~ Duhom Svetim začetoga - Od Marije rođenoga. Može li se jednostavnije izraziti cijelo otajstvo utjelovljenja?!

SONJA TOMIĆ: Što biste nam rekli za kraj?

FRA BONAVENTURA: Godine 1980. Kršćanska mi je sadašnjost u Zagrebu objavila djelo SVIJETA RAZVESELITELJ - HRVATSKI BOŽIĆ, u kojemu sam komentirao četrnaest naših božićnih pjesama. U sadašnjem redu spasenja, kad je Adam sagriješio te je na sve ljude prešao njegov grijeh, treba čuti i one stihove u kojima je riječ o grijehu i zadovoljštini.

Odmah u KIRIE ELEISON pjevamo: On za nas trpi čim se rodi... U jasle mora da se skriva. A onda druga kitica u RADUJTE SE NARODI: Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici – I tko (to) trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici. Svoja razmišljanja na kraju, pod istim naslovom SVIJETA RAZVESELITELJ završavam: Počnimo osluškivati božićne blagovijesti, evanđelja. Od onog dana svijet je njegov. On se zapisao među nas. On ljubi svijet... Postade spasitelj postavši suputnik i supatnik... I pokazao je put. Uzeo je na se zlo svakog čovjeka i svega čovječanstva. Na svojim će plećima, i u svom tijelu, i u svoj svojoj utrobi i srcu otrpjeti križ...

SONJA TOMIĆ: Kako, dakle, dobro proslaviti Božić… i ne samo Božić, već i Uskrs, Duhove pa (zašto ne!) imendane, rođendane, godišnjice braka…?

FRA BONAVENTURA:  Ako želite dobro proslaviti Božić ili ma koji drugi blagdan, nađite načina da budete nekome sućutnikom i supatnikom i, ako je moguće, razveseliteljem. Možda će to biti baš i bespomoćnom šutnjom. Ali ako uzmognete, pronađite načina da to bude - a da nikome ne smetate - djelom. Možda je to netko vama najbliži.

Snimio: Ervin Šilić

 

 

13.1.2014.