Tijekom hodočašća po južnoj Italiji 2009. godine jedan od svećenika u autobusu bio je Stjepan Bradica, župnik iz Lasinje. Svjedočio je o mnogim malim i velikim događajima iz svoje službe, ali zahvat sv. Josipa djelovao je tako snažno da sam ga i zabilježila. 

 

 

Hrvatskom selo Lasinja smješteno je u Karlovačkoj županiji trideset kilometara udaljeno od Zagreba. Godine 1991. srpske snage napadale su dijelove Hrvatske uništavajući mnoga naseljena područja gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo. Oni koji su preživjeli te napade bili su pravi sretnici. Prije Domovinskog rata Lasinja je brojila oko 2.300 stanovnika i u njoj je postojala župna katolička crkva. Kad su Hrvati tijekom 1995. godine ponovno zauzeli svoj teritorij, od 500 kuća koje su nekada postojale u Lasinji, samo ih je 9 bilo netaknuto. Župna je crkva bila uništena do temelja.

 

Župnik Stjepan Bradica vratio se u Lasinju kako bi ponovno podigao crkvu. Ali u to vrijeme ni on ni stanovnici Lasinje nisu imali životne uvjete da u vrijeme obnove žive u svom mjestu. Kuće su bile spaljene i zato bi iz obližnjih prognaničkih naselja svakodnevno dolazili raditi na svojim kućama i po završenom poslu odlazili natrag. Kako je bio srušen i obližnji most na Kupi, morali su koristiti riječni prijevoz, što je dodatno otežavalo svakodnevni život. Ne smije se zaboraviti da je to cijelo područje bilo minirano.

 

Onoga dana kad je župnik Stjepan završio obnovu temelja župne crkve podigavši zid u visini jednog metra, bio je potpuno svjestan činjenice da mu samo Bog može pomoći da nastavi s obnovom crkve - jer on više nije imao nikakvih financijskih sredstava. I baš kad se spremao uputiti prema Kupi da ulovi brod za prebacivanje na drugu obalu u zakazano vrijeme, u sebi je osjetio snažan poticaj da na zid stavi sliku svetoga Josipa. Malo je oklijevao razmišljajući:

 

„Napravit ću to sutra. Žuri mi se kući.“ Ali, nutarnji poticaj je bio toliko snažan, da je odlučio ipak ostati i potražiti sliku. I tako je slika svetog Josipa osvanula na zidu, a župnik s mirom u srcu krenuo u svoj privremeni smještaj.

 

I dogodilo se da je upravo toga dana delegacija visokih crkvenih dostojanstvenika obilazila taj kraj (u to vrijeme mnoge su strane delegacije posjećivale ratom razrušena područja). Dva sata kasnije dobio je službeni telefonski poziv: „Brzo se vrati! Kardinal Martini (tada nadbiskup emeritus Milana i član Caritasa) i naš kardinal Kuharić (tada zagrebački nadbiskup) dolaze u posjet Lasinji!“

 

Po obilasku razorenih župa kardinal Kuharić vratio se u Zagreb i na stolu ga je baš toga dana dočekalo pismo kardinala Kaspera, tadašnjeg biskupa njemačke biskupije Rotenburg-Stuttgart. Tražio je savjet kardinala Kuharića. Želio je financijski pomoći obnovu crkve u nekoj od razorenih župa. Razgovarajući o toj ponudi s kardinalom Martinijem, pala je odluka. Donacija treba ići za obnovu župne crkvu na kojoj su vidjeli sliku svetog Josipa!!!

 

U razdoblju od nekoliko godina kardinal Kasper darovao je 580.000 DM, a župnik Stjepan tim je novcem uspio do 2000. godine završiti obnovu čitave crkve. Crkva je posvećena svetom Antunu Padovanskom i Blaženoj Djevici Mariji - Kraljici Mučenika!

 

 

U međuvremenu se oko 1.760 stanovnika Lasinje vratilo u svoje mjesto, što je jako velik broj u odnosu na mjesta u okolici gdje se vratilo jedva pedeset posto stanovnika. Valja reći da u istoj župi djeluju kontemplativne redovnice Kćeri Srca Isusova, a među njima su 2009. godine bile već i četiri Hrvatice!

 

„Ovdje u Lasinji,“ župnik Stjepan Bradica zna često reći: „Bog je bio tako milostiv i velikodušan!“ Naravno, i dalje se utječe svetom Josipu, jer posla u Božjem vinogradu ima na pretek.

 

 

O štovanju svetog Josipa pročitajte još i u članku BRAT ANDRIJA - APOSTOL SVETOG JOSIPA.