POD KRILIMA ANĐEOSKIM

Piše: Ružica Šilić

Knjiga POD KRILIMA ANĐEOSKIM krije autobiografiju časne sestre Marije Antonije, franjevke od pokore i kršćanske ljubavi. Radi se o istinitoj priči o djevojci Cecy Cony iz Brazila (odnosno časnoj sestri Mariji Antoniji). Rođena je 1900. godine. Od djetinjstva je vidjela i čula svog anđela čuvara koji ju je svojim neprekidnim vodstvom, zaštitom i nadahnućem vodio do visokog stupnja svetosti. Nazvala ga je svojim „Novim Prijateljem“.

Autobiografiju s. Marije Antonije prvi put je objavila franjevačka nakladna kuća u Petrópolisu u Brazilu. Knjiga je postala tako popularna da je prvo izdanje razgrabljeno, pa je već 1950. tiskano drugo izdanje. Knjiga se ubrzo prevela na mnoge jezike, a tek odnedavno dostupna je i na hrvatskome.

Ovu autobiografiju priredio je p. Johann Baptist Reus, SI, poznati profesor teologije na Kolegiju Krista Kralja u brazilskom gradu Sâo Leopoldu. Za čitatelje ove knjige zanimljivo je reći da je pater Reus bio duhovnik s. Mariji Antoniji tijekom zadnjih godina njezina života.  U svomu uvodu p. Reus opisuje kako je uopće došlo do pisanja ove autobiografije:

"Pod obvezom poslušnosti, s. Maria Antonia napisala je sjećanja o svom životu, s određenim protivljenjem, tek nakon što je od Gospodina zamolila posebnu pomoć. Kad je ispunila svaku od šest bilježnica, tekstovi kojih su objavljeni u autobiografiji (kojoj je dala naslov: Devo Narrar Minha Vida - Moram ispričati svoj život), predala ih je svojim poglavaricama i nikad više nije pitala za njih. Preminula je prije nego što je mogla završiti autobiografiju i zato opisuje svoj život samo do svoje 21. godine."

S. Maria Antonia bila je inteligentna i dobro obrazovana. Po ocjenama uvijek je zaslužila prvo ili drugo mjesto u razredu. Poglavarice tvrde da je, kad je radila kao učiteljica, bila izvrsna. Ponizna, na jedinstven način iskrena i bezazlena, u svom životu nikad nije slagala. Nikada nije svjesno ili hotimično uvrijedila Božanskoga Gospodina („por querer“). Ona je bila nesposobna izmisliti mistična događanja. Ni preko knjiga, ni na bilo koji uobičajeni način nije mogla biti upoznata s nadnaravnim pojavama koje tako jasno opisuje. Kad je pred kraj života saznala da ima duša koje nikad nisu doživjele Gospodinovu prisutnost u svetoj pričesti, iznenađeno je upitala: „Čak ni na dan njihove prve svete pričesti?“ Kad je dobila negativan odgovor, gorko je zaplakala i uzviknula: „Te duše nikad neće upoznati Gospodina u ovom životu.“

Glavni trg u gradu Jaguarão

Sestra Maria Antonia viđala je svog anđela čuvara sve do početka 35. godine života kad joj je Gospodin više nije dopustio da ga vidi, možda zbog toga što ju je vodio bliže k sebi preko „tamne noći duše“ koju često doživljavaju mistici.

U predgovoru za hrvatsko izdanje p. Slavko Pavin, SI piše:

Pred vama je neobična knjiga, jednostavna i jasna. Ona će vas vratiti u Božje ozračje. Pokazat će vam da čovjek koji dopusti da ga vodi Duh Božji može pobjeći zamkama Zloga i pobijediti sve sile zla koje ga udaljuju od Boga. Pobjeđuje robovanje novcu, seksu, raznim užicima, raznim oblicima sebičnosti.

Bog je odabrao Cecy i od djetinjstva vodio ju svojim putovima. Preko Cecyinoga „Novog Prijatelja“, anđela čuvara, neprestano je okretao njezino srce prema duhovnoj stvarnosti, objavljivao joj svoju mudrost po anđelovim sugestijama, pokazivao svoju snagu po anđeoskim zahvatima i zaštitama.

Tako je Bog preko anđela odgajao Cecy da kao dijete Božje raste u dobi i mudrosti, da postane zrela osoba, slobodna od svakog robovanja stvorenjima – da se tako slobodna i zrela uvijek može odlučivati za ono što je dobro, što je Božja volja, što joj osigurava vječni život u Bogu za što ju je Bog i stvorio.

IZVADAK IZ KNJIGE: Anđeo

Približavalo se vrijeme karnevala 1905. godine. U to vrijeme majka bi nas odijevala u karnevalsku odjeću. A onda bismo u pratnji Akacije i Conceição, moje sestre i ja zajedno s drugom djecom išle na gradski trg. Jako sam se bojala onih koji su se skrivali iza tih zastrašujućih maski...

Tako ispunjena užasom i bez ikoga tko bi mi pružio utjehu, došla sam na ideju da pobjegnem odande i vratim se kući. Nisam znala puta, ali sam odlučila izaći kroz velika ulazna vrata kroz koja se ulazilo na trg. To je bilo sve što sam znala. Nisam ni o čemu drugom razmišljala. Ostavila sam grupu djece i isti se čas izgubila u svjetini na tome malom trgu, koji mi se činio kao svijet bez kraja i konca. Nisam plakala. Od velikoga straha, suze su mi presahnule.

U tome strahu sjetila sam se dobroga Isusa, kojega sam ostavila samoga i osjetila sam silnu žalost što ga nisam ponijela sa sobom. Ali znala sam da me moj Otac na nebu gleda i da sve zna, tako da je sigurno vidio da sam bila posve sama. Uto mi se neki veliki čovjek s groznom maskom i iskričavima očima, koje i dan danas mogu prizvati u sjećanje, približio i ščepao me za ruku. Skoro sam umrla od užasa.

Dok me je držao zatočenu u svojoj velikoj ruci, a ja napravila tek nekoliko koraka, osjetila sam pokraj sebe – anđela. Zapravo nisam ništa vidjela, ali sam znala da je uistinu bio prisutan anđeo kojega sam vidjela na slici u kući časnika Bezarre, kao što sam znala da je s moje druge strane prisutan maskirani muškarac. Moj Otac na nebesima poslao mi je toga anđela da bude sa mnom i odvede me kući. Bila sam svjesna njegove prisutnosti, iako ga nisam vidjela, ali bilo je kao da sam ga gledala. Bila sam posve sigurna da se nalazi pokraj mene nasuprot maskiranome muškarcu. Tada me je maskirani muškarac pustio odgurnuvši me i više ga nikad nisam vidjela. Samo je nestao u mnoštvu ljudi.

Odjednom je nestao i sav moj užas te se moja duša ispunila slatkim mirom zbog povjerenja koje sam osjetila prema svomu „Novom Prijatelju“. Došla sam na otvoreni prostor kraj izlaznih vrata trga. U tom času ugledala me Akacija i potrčala prema meni. Da sam je vidjela prije dolaska svoga „Novog Prijatelja“,  sigurno bih joj otrčala s istom tjeskobom s kojom je ona dotrčala k meni. No moja je mirnoća bez ikakve sumnje smirila Akacijinu tjeskobu. Ni ona, ni moj tata, ni mama nikad nisu saznali za taj događaj s anđelom. Dok ovo sada pišem, prvi put govorim o tome.

Od toga me je dana, u veljači ili ožujku 1905. godine, moj „Novi Prijatelj“ uvijek i svuda pratio. Sa mnom je čuvao stražu ispred velike komode dok smo bdjeli ispred raspetog Isusa. Otad se više nikad nisam bojala ostati u polumraku u toj sobi, jer sam osjećala slatku, zaštitničku prisutnost svoga „Novog Prijatelja.“ To sam mu ime nadjenula i tako ga nazivala sve dok nisam navršila šest godina kad sam naučila da je on moj sveti anđeo čuvar. Kad mi je govorio, savršeno sam ga razumjela, premda nikad nisam čula njegov sveti glas.

Majka Angelica, franjevka i utemeljiteljica američke katoličke TV mreže ETWN, jednom prigodom je o knjizi POD KRILIMA ANĐEOSKIM kazala:

"Moje sestre je puno čitaju. Kažu da im je ta knjiga najbolja... Osobno mislim da je čudesna i da ćete vi i vaša djeca imati puno koristi od te knjige. Jako je, jako preporučujem."

Jedna čitateljica je pak izjavila:
"Netko mi je dao ovu knjigu da je pročitaju moja djeca, ali ja sam je prva pročitala. Tijekom čitanja većinu vremena sam plakala. Sada je ta knjiga obvezna u našoj kućnoj školi. Priča je izvanredna i poučna, a i lagana za čitanje. Nećete nikada zažaliti što ste je pročitali!"

Knjiga POD KRILIMA ANĐEOSKIM izdana je u Biblioteci Stella Maris.