SVOJEVOLJNO ODRICANJE

Piše: Mark Mallet

Prevela: Ružica Šilić

 

U samo tjedan dana od njegova uzdignuća na Petrovu stolicu, papa je Franjo Crkvi već dao svoju prvu encikliku: pouku o kršćanskoj jednostavnosti. Nema dokumenta, nema izjave, nema publikacije – samo snažno svjedočenje autentičnog života kršćanskog siromaštva.

Gotovo svakim novim danom vidimo da se ista životna nit kardinala Jorgea Bergoglioa prije nego li je postao papom samo nastavlja utkivati u tapetarsku presvlaku Petrove stolice. Da, prvi je papa bio samo ribar, siromašan, jednostavni ribar (prve su niti bile tek ribarska mreža). Kad je Petar sišao niz stube Gornje sobe (a započeo svoj uspon nebeskim stubama), nisu ga pratili odredi sigurnosne službe, iako je prijetnja protiv novorođene Crkve bila stvarna. Hodao je među siromašnima, bolesnima i hromima:  

„Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj“ (Dj 3,6). Tako se i papa Franjo vozio autobusom, hodao među mnoštvom ljudi, spustio neprobojan zaslon papamobila i dopustio nam da „kušamo i vidimo“ ljubav Kristovu. Čak je osobno nazvao dostavljača novina u Argentini i otkazao pretplatu.

Moja braćo i sestre... Ponovno nam se pokazuju čudesni i nepogrešivi tragovi stopa drvodjelje iz Nazareta, onoga Sina Čovječjega koji nije imao gdje nasloniti glavu. Ali, ne treba zuriti u njih, nego krenuti njima. Kroz ovu osvježavajuću autentičnost, pokazuje nam se put koji Crkva, koji mi moramo slijediti. Da, Crkva mora opet postati siromašna. Koliko puta sam osjetio Gospodina kako govori da, posebice ovdje na Zapadu, nemamo pojma koliko smo otpali od naše prve ljubavi. (usp. Otk 2,4-5) Onečišćenje svijeta je tako rašireno, tako opsežno, tako suptilno ukorijenjeno u suvremenoj Crkvi, da svijet više ne vidi Krista u nama, niti jedni u drugima vidimo Krista. Svijet je usamljen, jer ne možemo pronaći Njega za kojim čeznemo! I tako smo ga svi mi ... svi mi ... pošli tražiti posvuda, bilo u zadovoljstvu ili lažnim ugodama, a ostali smo gladni i siromašni. Uistinu, Majka je Terezija ciljano jednom rekla, da je znala kako je Amerika duhovno siromašna i gladna, bila bi pošla tamo umjesto u Kalkutu.

Crkva se kreće prema Velikoj oluji – prema vlastitoj Muci, budući da Tijelo slijedi Isusa, svoju Glavu. Papa Franjo nije samo preuzeo kormilo Petrove lađe, nego plovi s njom izravno u srce Oluje. Kad je došlo vrijeme Isusove patnje i smrti, išao je ravno u Jeruzalem. Tako će i Sveti Otac svojim primjerom i svojoj vjernosti istini,  pobuditi zavist i mržnju „Velikog vijeća“ i sud ovoga svijeta. Pitanje je sada, hoćemo li slijediti...  ili iskočiti iz lađe?

 

PRIPREMA ZA PEDESETNICU

Pedesetnica dolazi na Crkvu, a Isus doziva svoj narod, svoju Zaručnicu, da „izađe iz Babilona“, izađe iz materijalizma koji je zahvatio toliko puno dijelova svijeta i Njegove Crkve.

Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih.(Otk 18,4)

Isus želi izliti duhovno bogatstvo na nas, ali ako su naša srca ispunjena prolaznim bogatstvima ovoga svijeta, to ćemo propustiti. Ovo je vrijeme priprave, ali ne radi se toliko o pripravi za kaznu, nego za dolazak Duha Svetoga. Jeste li ste ikada čuli da Blažena Majka govori svojoj djeci kako bi ih trebao zahvatiti strah kao ispravan odgovor na njezine poruke? Sotona nam svima želi odvratiti pozornost, izazvati u nama jad i zabrinutost u svezi tsunamija, potresa, gospodarstva, ovoga ili onoga do mjere kada ljudi čak ne mogu moliti niti funkcionirati. Hollywood je stalno „nadahnut“ mračnim apokaliptičnim scenarijima koji ostavljaju malo nade i često služe samo za zastrašivanje umjesto da nas pozivaju na pokajanje. Nadam se da ste dosad prepoznali kako sotonini pijuni koriste „proročki“ jezik vrlo sličan autentičnom glasu Duha Svetoga, ali koji dovodi do rješenja koja su „antikristovska“. O tome ću ubuduće puno više govoriti.

Za sada je najvažnije živjeti Isusovo Evanđelje – nanovo započeti i skrušiti se, tražiti oprost od Boga i onih koje ste uvrijedili; ući u veliku pustolovinu, a to je molitva, i jednostavno obavljati trenutnu dužnost s poslušnošću i predanjem. Budite radosni, bez obzira na sve. Da, uvijek se radujte!

I tražite da imate, poput Gospe, istinski duh siromaštva. U mjeri u kojoj se ispraznite od „svoga ja“, bit ćete ispunjeni u nadolazećoj Pedesetnici.

Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti.(Rim 12,2)

Dvije riječi: svojevoljno odricanje. Dvije riječi koje su se nastavile rasti u mom srcu poput kukuruza u polju...

 

KAKO JE TEŠKO!

Mnogima će ovo što je napisano možda biti teško za čitanje. Jer u zapadnoj civilizaciji tek nekolicina shvaća koliko smo otpali od istinskog duha Evanđelja, duha istinskih Kristovih sljedbenika. Pavao VI. nam govori što je to:

Ovo stoljeće žeđa za vjerodostojnošću ... Svijet treba i od nas očekuje jednostavnost života, duh molitve, podlaganje i skromnost, samoprijegor i odricanje. - PAPA PAVAO VI., O evangelizaciji u suvremenom svijetu (22,76).

'Jednostavnost života ... samoprijegor i odricanje.' Te životne kvalitete mogli biste sažeti kao „duh siromaštva“.

Kršćani su pozvani postati živi zdenci iz kojih svijet može piti iz života Isusa Krista. Ali kad ispunimo zdenac sa svim vrstama materijalnih navezanosti i okružimo se prekomjernom udobnošću i luksuzom, to zamagljuje naše svjedočenje. Možemo govoriti, pa čak i slijediti Kristove zapovijedi, privlačeći duše do ruba našeg srca. No, kad se one zagledaju u naše živote i ugledaju alge pohlepe, samougađanja i materijalizma koje plutaju u našim srcima i bujaju po njegovim stjenkama, tada im neće biti moguće da „okuse i vide“ Gospodinovu dobrotu.

O, prijatelji moji! Pišem vam dok moj kažiprst upire na mene! Kako sam jadno reagirao na Kristov uvjet da mu budem sljedbenik:

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom... Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik. (usp. Mt 16,24;Lk 14,33)

Čega se ponovo odreći?

...Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta... (1 Iv 2,16)

 

TUGA

Kad čujemo ove riječi, naš odgovor je tuga. Odmah počinjemo razmišljati o onim zemaljskim bogatstvima koje tako visoko cijenimo ili želimo, ili o onim porocima i navikama koje smo tako spremni čuvati. Počinjemo raspravljati, poput bogataša koji je pristupio Isusu, o tome kako smo dobri kršćani:

Sve sam to čuvao od mladosti [zapovijedi]. (Lk 18,21)

Čuvši to, Isus mu reče:

'Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.' Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. (Lk 18,22-23)

Isus nas iznenađuje rekavši da će takvom čovjeku biti vrlo, vrlo teško ući u kraljevstvo Božje.

Zakej je također bio bogat. No, kad je odlučio dati polovicu svoga imanja siromasima i onima koje je prevario, Isus mu je na to rekao:

Danas je došlo spasenje ovoj kući.(Lk 19,9)

Jedan čovjek je živio zapovijedi, ali je volio svoje bogatstvo. Drugi je kršio zapovijedi, ali se odrekao svog bogatstva. Spasenje je došlo onomu koji je skršio idole u svom srcu, i tada je počeo živjeti zapovijedi, u duhu i u istini.

Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! ... Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi[u nebu], a ti se mučiš. (usp. Lk 6,24; 16,25)

Nitko ne može služiti dvojici gospodara... Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.(Mt 6,24)

 

BLAŽENI

Ako je Krist naša Glava, ne  bi li ga Tijelo trebalo slijediti? Treba li Glava biti okrunjena u siromaštvu, dok Tijelo krasi bogatstvo? Ipak, ovaj poziv za obnavljanje duha siromaštva ne bi nas trebao rastužiti, nego nas potaknuti da tragamo za značenjem riječi:

Blago vama siromasi.(Lk 6,20)

Evanđelje po Mateju kaže:

Blago siromasima duhom.(Mt 5,3)

Ako u kontekstu Kristovih riječi slušamo ostatak Pisma, jasno je da nam pisci Evanđelja ne predočavaju dvije opcije, nego dva pogleda na istu goru Blaženstava.  A to je da životni stil jednostavnosti i nenavezanosti vodi do duha siromaštva, a duh bi se siromaštva trebao očitovati u načinu života u jednostavnosti. Iako nije isključeno, Isus upozorava da je vrlo teško ući u Kraljevstvo onima koji su bogati.

Isus je zahtjevan, jer želi našu istinsku sreću. Crkvi su potrebni sveci. Svi smo pozvani na svetost, a samo sveci mogu obnoviti čovječanstvo. – IVAN PAVAO II., Poruka za Svjetski dan mladih 2005. (www.veritas.hr/arhiv/ver2005/ver09_05/mladi.htm)

 

JEDNOSTAVNOST, A NE OSKUDICA

Da, vjerujem da nas  Duh Isusov poziva da se dragovoljno odreknemo težnje za stvarima, koje same po sebi nisu ni dobre ni loše, ali odvlače naša srca i osjećaje od Kraljevstva. To nužno ne znači da smo pozvani da sve prodamo i živimo u kolibi (osim ako vam Krist ne uputi određen poziv na stvarno siromaštvo, kao što ga je uputio blaženoj Majci Tereziji iz Kalkute). Ali uistinu vjerujem da Gospodin od nas traži da razvrstamo naše stvari, prodamo ili damo sve što nam ne treba i prestanemo trčati za stvarima koje kradu naše srce od Njega i dovode do gubitka našeg nebeskog fokusa. Dio tog fokusa, naravno, nije samo spašavanje vlastite kože, nego spašavanje i zaodijevanje kože moga brata. Stanje siromaštva u Kristu nikada ne bi trebao biti cilj sam po sebi. Umjesto toga, to uvijek bi nas trebao voditi do veće ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, osobito siromasima.

Živjeti život jednostavnosti ne znači živjeti u prljavštini ili neurednosti. „Milost gradi na naravi“, pa bi stoga našu okolinu trebali dobro srediti i održavati bez pretjerane želje za savršenstvom ili „najboljem“.

 

BITI PRIPRAVAN

Želim ponoviti riječi koje i dalje odzvanjaju u mom srcu: „Iziđite iz Babilona!“ Jer će Babilon, ​​varav svijet tijela, propasti. Njegovi će zidovi pasti na bogate, to će reći, na ona srca gdje su upravo zidovi Babilona i podignuti. No, za one koji su se svojevoljno odrekli zavodljivosti ovoga svijeta, kolaps zapadne civilizacije neće dovesti do značajnog pomaka, barem ne u njihovim srcima.

Ono što je najvažnije, buka svijeta neće se natjecati s glasom Isusa. Jer Bog govori i usmjerava svoj puk... ali tiho... u „šapatu“, blagim poticajima Duha Svetoga. Samo će pažljivi sada čuti. A možemo biti pažljivi samo ako nismo rastreseni, ili bolje rečeno ako ne dopustimo sebi da budemo rastreseni.

Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.(Ps 49,21)

Ako se bojimo odreći se naših zemaljskih posjeda, onda smo nesposobni snažno braniti vjeru. Sv. Petar Damiani

________________________________________________________________

 

Mark Mallett američki je katolički kantautor i misionar. Drži koncerte i predavanja po Sjevernoj Americi i šire. Već niz godina piše poticajne tekstove koje objavljuje pod nazivom  SPIRITUAL FOOD FOR THOUGHT (DUHOVNA HRANA ZA RAZMIŠLJANJE) na www.markmallett.com  Tekstove koje objavljuje na toj web stranici plod su molitve i poslanja. Svaki tekst koji sadrži elemente „privatne objave“ prošao je provjeru njegovog duhovnika.

Urednice Stelle Maris dobile su dopuštenje za prevođenje i objavljivanje njegovih tekstova na web stranici www.stellamaris-naklada.com

 

 

 

5.4.2013.