ZAZIV DUHA U EUHARISTIJI

SV. FULGENCIJE IZ RUSPE U AFRICI (467-533), BISKUP

S latinskog prevela: Antica-Nada Ćepulić

Upoznaj što se događa kod prikazanja euharistijske žrtve, da iz toga shvatiš zašto se tada moli za dolazak Duha Svetoga. Kod prikazanja euharistijske žrtve ispunjava se, naime, ono što je sam naš Spasitelj naredio, kako svjedoči sv. Pavao, koji je zapisao:

Gospodin Isus, one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.” Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe (1Kor 11,23-26).

Žrtva se, dakle, prikazuje zato da se navješćuje smrt Gospodnja i da bude na spomen Onomu koji je za nas položio svoj život. Sam pak Gospodin kaže: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13).

Budući da je Krist za nas umro iz ljubavi, kad se spominjemo njegove smrti u času euharistijske žrtve, molimo da nam se udijeli ljubav po dolasku Duha Svetoga. Ponizno molimo da po onoj ljubavi, po kojoj se Krist udostojao biti raspet za nas, i mi, primivši milost Duha Svetoga, uzmognemo imati svijet sebi raspet i sami biti raspeti svijetu (usp. Gal 6,14), te da nasljedujući smrt našega Gospodina, o kome je pisano “Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek, a što živi, živi Bogu” (Rim 6,10), i mi tako, poput njega, hodimo u novosti života (usp. Rim 6,4).

Molimo i da - primivši dar ljubavi – umremo grijehu, a živimo Bogu (usp. Rim 6,11). Ta, ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rim 5,5). I samo, naime, sudioništvo u Tijelu i Krvi Gospodnjoj, kad jedemo njegov kruh i pijemo čašu, u nama čini da umiremo svijetu i da imamo svoj život skriven s Kristom u Bogu (usp. Kol 3,3), te da raspinjemo svoje tijelo s njegovim manama i požudama. Tako biva da svi vjernici, koji ljube Boga i bližnjega, ako i ne piju kalež tjelesne patnje, ipak piju kalež Gospodnje ljubavi... Kalež Gospodnji pije se, naime, dok se čuva sveta ljubav, bez koje mu sve, pa i kad bi tko predao tijelo svoje da se sažeže, ništa ne bi koristilo (usp. 1Kor 13,3).

Po daru ljubavi daje nam se da budemo uistinu ono što u euharistijskoj žrtvi otajstveno slavimo. To je dakako ono što kaže apostol Pavao: Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi, i dodaje: ta svi smo dionici jednoga kruha (1Kor 10,17). A da ovo tražimo za vrijeme euharistijske žrtve, na to nas najsnažnije potiče primjer našega Spasitelja, koji je htio da to tražimo spominjući se njegove smrti, jer on, pravi svećenik, sam je na času smrti za nas molio, govoreći između ostalog ovo: Oče sveti sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi (Iv 17,11), a malo kasnije: Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao, i slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno (Iv 17,20-23).

Tako, dakle, dok prikazujemo Tijelo i Krv Kristovu, za sebe tražimo ono što je za nas tražio Krist, kad se udostojao prikazati samoga sebe za nas. Pročitaj ponovno evanđelje i naći ćeš da je naš Otkupitelj, kad je dovršio tu molitvu, ušao u vrt i odmah bio uhvaćen od Judejaca. Spasitelj je tu molitvu izrekao poslije večere, na kojoj je dao učenicima otajstvo svoga Tijela i Krvi, za one koji su vjerovali u njega. Tako nam je pokazao da u času euharistijske žrtve moramo moliti prije svega ono što se on sam udostojao tražiti, ustanovljujući svoju žrtvu, kao vrhovni svećenik. A ono što tražimo, tj. da budemo jedno u Ocu i Sinu, to i primamo po jedinstvu duhovne milosti, za koju nam apostol Pavao nalaže da je brižno čuvamo govoreći: Podnosite jedni druge u ljubavi, trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! (Ef 4,2-3).

Molimo dakle da dođe Duh Sveti, da nam dade ljubav.