DUHOVNO VODSTVO I PUTOVANJE BOGU

Piše: O. C. John McCloskey

Kao što je to uvijek činila, Crkva danas nastavlja preporučivati praksu duhovnog usmjeravanja ne samo onima koji žele vjerno slijediti Gospodina, već i svakome kršćaninu koji želi odgovorno živjeti svoje krštenje odnosno novi život u Kristu. Potrebno je, u stvari, da svakoga, a osobito one koji su se odazvali božanskom pozivu da vjerno slijede Krista, osobno prati vodič pouzdan u doktrini i stručan u pitanjima Boga, vodič koji može pomoći ljudima da se čuvaju lagodnih oblika subjektivizma, stavljajući na raspolaganje vlastito znanje i iskustvo proživljeno u slijeđenju Isusa. Riječ je o zasnivanju onoga istog osobnog odnosa koji je Gospodin imao sa svojim učenicima, o posebnoj vezi kojom ih je naveo da, slijedeći njega, prigrle volju Očevu (Lk 22,42), naime, da prihvate Križ.

PAPA BENEDIKT XVI.

Koliko ste puta otvorili knjigu koja je obećavala promjenu vašega života da biste se tek pri kraju knjige (ili mnogo prije!) otrijeznili i razočarali jer, ili niste razumjeli sadržaj, ili se niste složili s njim? Ili jednostavno niste bili spremni uložiti potrebnu snagu volje da slijedite autorov savjet o tome kako omršaviti, kako poboljšati svoje pamćenje, brže čitati ili se kandidirati za visoku političku funkciju i pobijediti?

Knjiga koju sada držite u rukama bitno je drugačija. Ali prije nego što vam kažem zašto, moglo bi biti korisno da s vama podijelim širi pogled na stvarnost, na osnovi kojega iznosim svoja zapažanja. Po Božjemu milosrđu i milosti već sam trideset godina svećenik. Imao sam veliku privilegiju da budem duhovnik velikom broju duša - od kandidata za Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država, senatora SAD-a, istaknutog voditelja radio emisije uživo, svećenika i redovnica iz različitih vjerskih zajednica, te vrijednih laika – muškaraca i žena. S mojega stajališta gledano, ništa nije važnije od silovitog nastojanja za napredovanjem u našemu odnosu s Bogom.

A zašto? Zbog toga što je smrt neizbježna. Troše se milijarde dolara godišnje, neprestance, na liječenje bolesti, na odgodu pojave smrtonosne bolesti i - u slučaju tvrdokornih ateista – na pokušaj produžetka života na tisuće godina, u očekivanju vremena kad će čovječanstvo postići besmrtnost. Čak je i bivši predsjednik SAD-a rekao: „Želim neograničena znanstvena istraživanja i njihovu neograničenu primjenu. Želimo živjeti vječno i blizu smo tome“ (William Jefferson Clinton).

Ali iskreni katolici među nama, koji prakticiraju svoju vjeru, znaju da je naš najvažniji posao u ovom životu pripremiti se za sljedeći, u kojemu ćemo uistinu biti besmrtni. To u najmanju ruku znači ostati u prijateljstvu s Bogom (u stanju milosti, slobodni od smrtnoga grijeha). U ambicioznijoj varijanti, to označuje takvu pripravu za naš susret s Isusom licem u lice i za pojedinačni sud svakom od nas, kad se možemo nadati da će presuda donijeti trenutačni odlazak u raj, izbjegavajući muke čistilišta. Možda ćemo, ukoliko budemo nastojali surađivati s Božjom milošću, postići priznanje „herojskih kreposti“, i tako za vječnost zadobiti čak i mjesto u prvom redu pred Svetom Trojicom. Naš drugi najvažniji posao na ovom planetu (ili na bilo kojem drugom planetu gdje će se čovječanstvo možda naseliti u budućnosti) jest pomoći što većemu broju muškaraca i žena da dođu u raj zajedno s nama. To ćemo ostvariti obiteljskim životom, prijateljstvima i što je moguće boljim primjerom pruženim ljudima.

Vidite li koliko je to jednostavno?

Naravno, znamo da to baš i nije tako jednostavno. Ali također znamo da nas je Crkva snabdjela svim sredstvima koja su nam potrebna da naše životno putovanje završi sigurnim odlaskom u raj: odredištem koje Bog - naš Otac, Spasitelj i Posvetitelj - priželjkuje za nas. A koja su ta svakodnevna sredstva? To su prvenstveno sedam sakramenata, s naročitim naglaskom na sakramentima krštenja, euharistije i pomirenja, koji su nužni za spasenje, ukoliko su dostupni čovjeku. A tu je zatim i osobna molitva, s posebnim naglaskom na razmatranju Svetog pisma (posebice Novog Zavjeta), gdje učimo kako bolje upoznati, ljubiti i nasljedovati svojega Spasitelja i pronaći primjere apostolskog žara u Djelima apostolskim i u poslanicama Crkve iz prvih stoljeća.

Naravno, Crkva nam nudi mnogo više od osnovnih stvari. Primjerice, ona nam pruža primjere svetaca iz raznih vjekova i čuva našu vjeru s naučiteljskim autoritetom Crkve, što ga predstavlja papa u zajedništvu s biskupima. Preko tog autoriteta, podarena nam od Gospodina, vjerni su kršćani od najranijih dana Crkve uspjeli ostati na pravom putu, sigurni u Gospodinovo obećanje da njegovu Crkvu vrata paklena neće nadvladati. Ukoliko ostanu vjerni, kršćani znaju da u nadi mogu iščekivati Kristov drugi dolazak u slavi na Posljednjem sudu, nakon kojeg će on spašenike uvesti u novo nebo i novu zemlju.

Zatim, tu su i mnogi nadahnuti darovi katoličke kulture, koji su iznikli u zapadnoj civilizaciji: gregorijanski napjevi, himni, katedrale, blagdani, realistična filozofija srednjovjekovnih filozofa, svetost braka i obitelji, glazba Mozarta, Beethovena i Bacha, likovna umjetnost Giotta, Raphaela, Michelangela, Rubensa i mnogih drugih. Taj se popis nastavlja i, prema svemu onome što znamo, najbolje tek dolazi, koliko god nam je to možda teško povjerovati gledajući iz perspektive našega vremena, koje ponekad izgleda kao kulturno Mračno doba. Na kraju krajeva Bog je pun iznenađenja za svoju ljubljenu djecu koju je otkupio po tako visokoj cijeni. Tko zna kakva će se vrsta božanskog nadahnuća pojaviti prije nego što Bog sve privede kraju kako bi proveo u djelo svoju pravdu i milosrđe, u skladu sa slobodnim odlukama koje muškarci i žene donose još od vremena kad su se probudili u Edenu.

Međutim, ni jedno od ranije navedenih sredstava pomoći za katolike nije tema ove knjige. Umjesto toga, autor istražuje druga velika pomoćna sredstva za katolike, koja su moderni vade mecum (za domaću zadaću, potražite značenje te latinske fraze!) na prilično zanemarenom, ali ipak ključnom, području pomoći za postizanje svetosti, koje je poznato pod nazivom duhovno vodstvo. Na relativno malom broju stranica, gosp. Burke obavio je majstorski posao, jasno rekavši što znači duhovno vodstvo i kako vam ono može biti od koristi.

Zbog čega je to sada toliko bitno? Prvenstveno zato što, manje-više, tek počinjemo u potpunosti primjenjivati središnju poruku Drugoga vatikanskog koncila, a to je sveopći poziv na svetost. Ne, svećenici i redovnici ili redovnice nemaju monopol na svetost, unatoč tome što Crkva mnogo duguje ljudima koji su izabrali te prekrasne pozive. Pa ipak, u nadolazećim stoljećima vjerojatno ćemo vidjeti da će Crkva proglasiti svetima desetke, štoviše i stotine laika. To će biti laici koji su surađivali s Božjim milostima kako bi rasli u svetosti, a da pri tom nužno nisu završili svoj život kao mučenici (za razliku od većine dosadašnjih svetaca laika).

Velika većina svetaca na svojem je putu do svetosti primala pomoć od neke vrste duhovnika. Takvu osobu možemo nazvati ispovjednikom, savjetnikom, vođom ili duhovnim fitness trenerom (moj najdraži izraz). Uglavnom, svi mi trebamo stručnjaka koji će nam pomoći. Zašto? Možda najviše zbog toga da izbjegnemo oholost. Na kraju krajeva, je li ikada postojao neki svetac toliko ohol da zatraži savjet o tome kako da raste u svetosti na svojemu putu do vječnog života? Mislim da nije - a tako mislite i vi - jer inače ne biste čitali ovu knjigu. Molim se da pronađete pravu osobu (ili osobe) da vam posluže kao duhovnici tijekom vašega života. A sada ću se zaustaviti kako biste saznali ono što trebati saznati od Dana Burkea i potom krenuti ovim putem do svetosti koji vam usrdno preporučujem.

O. C. John McCloskey, profesor je crkvene povijesti i znanstveni suradnik  na Institutu Faith and Reason u Washingtonu (www.frmccloskey.com)