ISPIT SAVJESTI
Napisao: p. John A. Hardon, SJ
Prevele: Brigita Peček i Ružica Šilić
Isusovac p. John A. Hardon (1914-2000) bio je neumoran katolički pisac. Djelovao je u SAD-u. Neke od njegovih najpoznatijih knjiga su Katolički katekizam, Suvremeni katolički rječnik i Blago katoličke mudrosti. Tijekom života napisao je doslovce na tisuće članaka trajne vrijednosti koji objašnjavaju sve aspekte katoličke vjere. Imao je um sveca koji je uvijek pisao da pomogne svojim čitateljima kako da dublje upoznaju Katoličku crkvu i njezinu vjeru. Papa Ivan Pavao II. pozvao ga je da napiše katehetski tečaj za formaciju Misionarki Ljubavi Majke Terezije. Taj tečaj danas služi i za formaciju laika da postanu ketehisti i evangelizatori u suvremenom svijetu. Pater John A. Hardon, SJ proglašen je slugom Božjim.
Ispit savjesti bitan je dio duhovnog života. Inteligentni ljudi povremeno moraju sami sebe ocijeniti. I zato ćemo u sljedeća dva teksta govoriti o svakodnevnom ispitivanju savjesti koji preporučuju svi pisci o duhovnom životu.
Za većinu ljudi ispit savjesti dio je njihove priprave za primanje sakramenta pokore i pomirenja. Međutim, ovdje ćemo se usredotočiti na ono što tehnički nazivamo ispitivanjem savjesti. To je svakodnevno molitveno razmatranje o našem služenju Bogu. Postoje dva osnovna ispitivanja savjesti. Jedan se zove opći ispit, a drugi poseban ispit.
OPĆE ISPITIVANJE
Opće ispitivanje, kao što i sam naziv govori, jest opći pregled mojega moralnog ponašanja tijekom protekloga dana. Moramo pretpostaviti da je naše ponašanje bilo i pohvalno i pokudno. Također bismo trebali radosno iščekivati i sljedeći dan i pripremiti se unaprijed kako bismo proveli Božju volju u bliskoj budućnosti koja nas očekuje.
Iz toga proizlazi da bi bilo mudro razlikovati tri područja molitvenog razmatranja za svakodnevno opće ispitivanje savjesti.
U Božjoj prisutnosti trebao bih razmišljati o blagoslovima koje mi je Bog podario tijekom protekloga dana za što treba da Bogu i zahvalim. Ti blagoslovi ne moraju svi uvijek biti ugodni. Zapravo neki mogu biti i neugodni. Nije važno. Bog nam očituje svoju volju, potičući nas da činimo ono u čemu uživamo. To bi se moglo nazvati ugodnim milostima. Ali Bog će od nas tražiti da učinimo i ono što nam se možda ne sviđa, ili da se uzdržimo od nečega što nam se sviđa raditi. Ne radi se o nečemu materijalnom. Radi se o samo jednom pitanju: „Činim li ja ono što Bog želi od mene i pristajem li prestati činiti ono što on ne želi da više činim?“ Onda kad shvatim što Bog želi od mene u životu, odlučujem se to i činiti, svojim umom i odabirem da to činim svojom voljom.
Zato se prvi dio općeg ispitivanja savjesti odnosi na zahvalu Bogu za sve milosti koje mi je dao, bez obzira jesu li one ugodne ili neugodne, ali u provedbi kojih sam vjerno surađivao. Na tome mu se zahvaljujem. Zatim, opet u Božjoj prisutnosti, trebao bih se zapitati gdje sam propustio surađivati s milošću koju mi je Bog darovao tijekom dana. Većina nas ima neki obrazac u svom moralnom ponašanju. Možda sam činio propuste u vršenju poniznosti, ili razboritosti, ili milosrđu ili strpljivosti…pa sve do ljudskih slabosti. Jednostavno, uzmite u obzir da ste propustili na ovaj ili onaj način odgovoriti na Božju volju u svom životu. Budite
konkretni i specifični.
Ukratko, podsjetite se na okolnosti koje su dovele do vašeg moralnog propusta. A potom je potrebno učiniti nešto sasvim očito: zamoliti Gospodina da vam oprosti i dadne snage ne samo da budete kadri izbjegavati taj grijeh u budućnosti nego i da vas osposobi da u služenju njemu budete velikodušniji u okajavanju svoga počinjenog propusta.
Na koncu, isplanirajte budućnost. Sveto Pismo ne može biti jasnije. Pravednik se unaprijed priprema što će činiti i nije nespreman za ono što Gospodin očekuje od njega. Taj dio općeg ispitivanja savjesti prijeko je potreban u duhovnom životu.
To znači da se unaprijed radujem onome što ću sutra raditi, a isto tako znam što mi je izbjegavati. To nadalje znači da ću se u Božjoj prisutnosti zapitati kako bih trebao obaviti ono što mi moja savjest govori da je Božja volja. To čak znači da ću unaprijed isplanirati koliko ću vremena utrošiti, recimo na razgovor s nekim, ili na provođenje određenog zadatka koji je preda mnom. Jasno je da je za to potrebna i razboritost i molitva.
Moram predvidjeti što Bog očekuje od mene i isplanirati kako ću ispuniti njegova očekivanja. Ali to posebice znači da ću moliti za svjetlo da spoznam što mi je činiti i kako to provesti, te za snagu volje koju mi samo Bog može dati kako bih djelotvorno proveo njegovu volju.
Standardni rječnik definira riječ agenda kao „listu poslova koje treba obaviti, podsjetnik ili notes s takvom listom“. Za praktičnoga kršćanina, agendu predstavljaju stvari koje Bog želi od mene da obavim.
Naša naravna sklonost jest da prvo radimo stvari koje nam se sviđaju, potom stvari koje su korisne i na koncu stvari koje su nužne. Potrebna nam je Božja pomoć da obrnemo taj naravni proces. To je i razlog zašto je treća svrha općeg ispitivanja savjesti apsolutno krucijalna želimo li rasti u svetosti. Moram se svakodnevno unaprijed pripremiti za Božju volju za moj sutrašnji dan i zamoliti ga da mi dadne milost koja mi je potrebna kako bih proveo njegovu, a ne svoju volju.
Evo i male sugestije. Dobra je zamisao ukratko napisati što mislim da će Gospodin sutra očekivati od mene da napravim.
POSEBNO ISPITIVANJE SAVJESTI
Logično je da posebno ispitivanje savjesti slijedi opće ispitivanje. Svi imamo određene sklonosti kroz čitav spektar nemoralnog ponašanja. Kako nitko od nas nije identičan, onda ni te sklonosti nisu na identičan način dominantne.
Neki od nas skloniji su oholosti više nego požudi. Neki su skloniji ljutnji više nego pohlepi. Neki su skloniji zavisti više nego lijenosti. U stvari, svatko od nas s vremena na vrijeme doživljava neku drugu dominantnu crtu moralnog pada, ovisno o okolnostima i osobama koje ulaze u naš život.
Posebno ispitivanje usredotočuje se na savladavanje dominantne moralne slabosti naše vlastite ličnosti. Sveti Ignacije Lojolski obično se povezuje s posebnim ispitivanjem savjesti za koje mnogi pogrešno drže da ju je on izmislio. On ju je samo metodički oblikovao i učinio bitnom za Duhovne vježbe. Te duhovne vježbe proširile su se svuda po svijetu, tako da je poseban ispit savjesti sredstvo suvremenog asketizma.
Još je u drevnim vremenima grčki filozof Pitagora primoravao svoje učenike da dvaput dnevno, ujutro i navečer, odgovore na tri pitanja: „Što sam učinio? Kako sam to učinio? Što sam propustio učiniti? Među kršćanskim ocima sveti je Bazilije obećao redovnicima: „Sigurno ćete rasti u kreposti ako dnevno bilježite svoja djela i usporedite ih s onima koje ste jučer učinili.“ Mudrost posebnog ispita savjesti leži dublje od stare maksime „Podijeli i vladaj“…Vidljivo je da imamo bolju priliku ovladati svojim sklonostima, ako ih uzimamo jednu po jednu i u jednom vremenskom razdoblju koncentriramo sve svoje napore na jednu slabost koja ovog trenutka dominira u našem životu. Stoljeća moralne mudrosti pokazala su da je bolje činiti tako nego rasipati svoju energiju volje na čitavo polje svojih strasti.
Sveti Franjo Saleški kao mladić prepuštao se melankoliji koja je povremeno graničila s očajem. On se specijalizirao u prevladavanju očajavanja do te mjere da je postao suvremeni apostol radosnog pouzdanja u Boga.
ZAKLJUČAK
Nije moguće preuveličati vrijednost ispitivanja savjesti u duhovnome životu. Ona je temelj molitvenog života. Ona je molitva poniznosti u kojoj priznajemo svoje neznanje i slabost. Mi molimo Gospodina da nas snabdije sa svim što nam je potrebno u ovom životu kako bismo ga mogli dosegnuti u vječnom životu za koji smo stvoreni.
Copyright @ 2003 Inter Mirifica
Urednice Stelle Maris dobile su dopuštenje za prevođenje i objavljivanje tekstova p. Hardona na web stranici: www.stellamaris-naklada.com
8.3.2013.