ISPUNJENJE SVAKE ŽELJE - UVOD

RALPH MARTIN

Cijela svrha toga što smo stvoreni i cijela svrha toga što smo otkupljeni jest da budemo potpuno sjedinjeni s Bogom u svim vidovima svojega bića. Postojimo radi sjedinjenja, za nj smo stvoreni; otkupljeni smo za vječno sjedinjenje. Što se prije preobrazimo, to ćemo biti sretniji i „ispunjeniji“. Jedini put do ispunjenja svake naše želje jest započeti i dovršiti putovanje Bogu.

UVOD

Nekoliko mjeseci prije nego što sam završio preddiplomski studij na Sveučilištu Notre Dame, doživio sam iznimno ponovno buđenje vjere svoga djetinjstva koja me je dovela na put kojim kročim više od četrdeset godina. Nakon što sam diplomirao na Notre Dameu, upisao sam, kao što sam i planirao, diplomski studij  na Odjelu za filozofiju Sveučilišta Princeton, s ciljem da u konačnici doktoriram filozofiju. Nakon prve godine toga studija prijatelj i ja proveli smo ljeto u jednom samostanu u potrazi za usmjerenjem u svojim životima. Osjetili smo da nas Gospodin usmjerava da napustimo diplomski studij i da se izravnije uključimo u evangelizacijsko djelovanje. Nešto kasnije bili smo zamoljeni da prihvatimo radna mjesta na istraživanju i poučavanju pri Nacionalnom uredu pokreta Kursiljo i na tim položajima proveli smo pet godina. Istodobno smo bili angažirani u služenju na kampusu pri Katoličkoj studentskoj župi Sveučilišta savezne države Michigan, te poslije toga u studentskoj župi u Ann Arboru u Michiganu (Sveučilište Michigan), gdje otada uglavnom i živim.

Kako se kasnih šezdesetih godina prošloga stoljeća karizmatska obnova širila u Katoličkoj Crkvi, našli smo se na vodećim položajima i intenzivno se uključili u pisanje i održavanje predavanja kao i u izravan evangelizacijski i pastoralni rad, prvo u SAD, a kasnije i u inozemstvu. To djelovanje u inozemstvu uključivalo je i četverogodišnje razdoblje tijekom kojega sam sa suprugom i obitelji živio u Bruxellesu u Belgiji, zatim blisku suradnju s kardinalom Suenensom, koji je u to vrijeme bio primas Katoličke Crkve u Belgiji i jedan od četvorice moderatora II. vatikanskog sabora.

Uistinu, bila bi potrebna čitava jedna knjiga da se ispripovijedaju sva iskustva tih godina života i služenja. No kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina, došlo je u našemu radu do promjene koja mi je omogućila da uza nj upišem i diplomski studij teologije na Teološkom fakultetu Presvetoga Srca Isusova (jednoj od najvećih bogoslovija u Detroitu). Konačno sam 1996. godine stekao titulu magistra teologije.

U proljeće 1993. godine, bio sam u švicarskoj zračnoj luci Zürich i čekao na povratni let za SAD. Vrijeme između letova koristio sam kao priliku da pročitam obvezno štivo kolegija o povijesti duhovnosti kojega sam u to vrijeme pohađao. Za zadaću sam trebao pročitati Duhovni spjev svetog Ivana od Križa.

Prvo sam pokušao pročitati Uspon na goru Karmel svetog Ivana od Križa neposredno nakon duhovnoga buđenja koje sam doživio studirajući na Sveučilištu Notre Dame. Pošto sam pročitao oko stotinjak stranica te knjige, sjećam se da sam je odložio jer mi se činila teška i nerazumljiva te prilično negativna u pristupu. U to se vrijeme nisam mogao poistovjetiti s onim što sam čitao u toj knjizi.

Međutim, drugi put, dok sam čitao Duhovni spjev u zračnoj luci Zürich 1993. godine, bio sam na neki način zaslijepljen blještavim svjetlom i nutarnjim uvidom. Dok sam ga čitao, osjetio sam da mi se sve ono što sam ikada doživio, osjetio, želio, sve ono za čim sam čeznuo i težio da shvatim, razotkrivalo u dubini spoznaje, nemjerljive ljepote i značenja koji su mi doslovce oduzeli dah. Bila je to prava knjiga u pravo vrijeme.

Kroz sve te godine nikad mi nije jenjala želja da slijedim Gospodina ili da rastem u svetosti, ali čitanje Ivana od Križa iznova mi je otvorilo neke apsolutne dubine koje sam susreo u Bogu tijekom onoga buđenja otprije toliko godina i koje mi je dalo nadu da je sve čemu sam se tada nadao, u odnosu na Njega, uistinu moguće. Bio sam ponovno pozvan „izvesti na pučinu“.

Odjednom sam se zatekao da proučavam i druge spise Ivana od Križa, uključujući i Uspon na goru Karmel, koji mi je prije puno godina bio toliko neprivlačan i težak, a sada sam u njemu pronalazio golemu mudrost i veliku pomoć u nastavljanju duhovnoga putovanja. Možda je bilo potrebno određeno životno iskustvo, barem u mojemu slučaju, prije nego što sam bio kadar shvatiti istinu i značaj tih djela.

Iako se od mene na studiju teologije tražilo da pročitam samo dijelove tih spisa, utvrdio sam da želim pročitati sva ta djela i puno više od zadanoga štiva. Proučio sam djela svete Terezije Avilske, svete Katarine Sijenske i svete Terezije iz Liseuxa, i u njima pronašao neizmjerne dubine uvida, ohrabrenja i praktične mudrosti. A potom sam proučavao svetoga Bernarda iz Clairvauxa, Ispovijesti sv. Augustina, djela sv. Franje Saleškoga i druge. Nisam se mogao dovoljno nasititi čitanjem tih velikih naučitelja Crkve i njihovih pouka o duhovnom životu.

A onda me je 1997. godine o. Michael Scanlan, tadašnji rektor Franjevačkoga sveučilišta Steubenville, pozvao i pitao bi li me zanimalo predavati kolegij o „novoj evangelizaciji“ na diplomskom studiju teologije. Odgovorio sam da mogu, ukoliko je to njegova želja, ali da bih radije predavao o svetoj Tereziji Avilskoj i svetome Ivanu od Križa. Budući da me je dobro poznavao, bio je pomalo iznenađen mojim prijedlogom. Znao je da sam proučavao te naučitelje, ali me je ipak upitao: „Osjećaš li se spremnim da predaješ o njima?“ Osjećao sam se spremnim i potvrdno sam odgovorio. Vrednovanja i mišljenja studenata o mojim predavanjima bila su jako pozitivna i otada me svakoga ljeta pozivaju da držim predavanja u okviru programa diplomskog studija teologije na Franjevačkom sveučilištu. Tako su se nanizala brojna predavanja koja sam održao o sedam naučitelja Crkve, a koje koristimo kao vodiče u ovoj knjizi.

Potom sam zamoljen da držim kolegij o katoličkoj duhovnosti na relativno novom Katoličkome učilištu Ave Maria u mome kraju, što sam nekoliko godina i činio, prije nego li je Učilište preseljeno na novu lokaciju u Floridi.

A potom su tražili da držim kolegij pod nazivom Uvod u katoličku duhovnost, te kolegij o evangelizaciji i duhovnosti na diplomskoj razini pri Glavnom sjemeništu i Teološkom fakultetu Presvetoga Srca nadbiskupije u Detroitu, čime se također bavim već nekoliko godina. Sada sam stalni zaposlenik Fakulteta i ravnatelj diplomskih teoloških programa o novoj evangelizaciji pri sjemeništu.

Kad je 6. siječnja 2001., na završetku Velikoga jubileja godine 2000., papa Ivan Pavao II. objavio apostolsko pismo Novo Millennio Ineunte (Ulaskom u novo tisućljeće), njegovu viziju dinamičnoga katoličkog života za novo tisućljeće, bio sam zapanjen videći ga kako poziva cijelu Crkvu da se ponovno poveže s mističnom tradicijom, pojedinačno spominjući Katarinu Sijensku, Tereziju Avilsku, Ivana od Križa i Tereziju iz Lisieuxa, četvero svetaca o kojima sam nekoliko godina predavao u različitim obrazovnim ustanovama. Osjetio sam duboku potvrdu da sam na pravome putu u nasljedovanju vodstva Duha Svetoga.

Vjerujem da me je Gospodin obdario dubokom željom da shvatim spise tih velikih naučitelja Crkve ne samo za sebe, nego da ih mogu podijeliti s drugima. Iz vlastitog iskustva znam da su mnogi ljudi pokušali čitati djela tih svetaca i naučitelja, te da su otkrili kako ih je teško razumjeti, pa su prestali s čitanjem. Postoji puno razloga zašto je tomu tako. Neka su djela loše prevedena na engleski, a iz današnje perspektive jezični izričaj prvih prijevoda donekle je već zastario. Neki čitatelji „odlutaju“ jer im se čini teškim shvatiti strukturu i jasnoću pisane misli tih naučitelja. Neki su, pak, spisi jednostavno rečeno teški. Kakav god bio razlog, u ovom razdoblju mojega života i služenja, Gospodin mi je dao određenu mjeru shvaćanja tih naučitelja, kao i želju i sposobnost da njihova učenja prenosim drugima.

Dosad sam to činio izravnim predavanjima u brojnim različitim okolnostima, te snimanjem audio-albuma o svakom od tih naučitelja s ciljem da se prenese cjelovitost njihova nauka na razumljiv način. Dok sam ih priređivao, posebno me se dojmilo temeljno podudaranje tih crkvenih naučitelja u onomu što su poučavali o duhovnom putu: oni nam uistinu daju „smjernice za putovanje“ prema Gospodinu. Tijekom tolikih stoljeća, preko brojnih jezika, kultura i različitih tipova osobnosti, Gospodin je ulio mudrost o duhovnom putovanju, koja  je neizmjerno nadahnjujuća, korisna, te iznimno ujednačena.

Sada se osjećam spremnim, a dakako i vođenim od Gospodina, da pokušam u jednoj knjizi, u jednoj slici i objašnjenju objediniti te duhovne „smjernice za putovanje“ kakve ih pronalazimo u spisima i životima tih crkvenih naučitelja. Nastojao sam, kolikogod je bilo moguće, dopustiti tim svecima da govore za sebe velikodušnom uporabom njihovih riječi, svodeći svoje komentare na minimum tako da ne ometaju tijek „smjernica za putovanje“. Vrlo sam zahvalan nositeljima autorskih prava za prijevode djela koje sam koristio što su mi dopustili da upotrijebim riječi svetaca onoliko koliko sam trebao. Nadam se da ćete otkriti, isto kao i ja, da su njihove riječi nezamjenjive – često zbog njihove literarne briljantnosti, a uvijek zbog njihove dubine uvida i praktičnoga značenja. Također sam želio upotrijebiti njihove riječi što je više moguće, tako da se jasno istakne izvanredan sklad njihova učenja. Pouzdanost tih „smjernica za putovanje“, koje obilježavam, umnogostručuje se ne samo zbog superiornosti nauka određenog naučitelja nego i zbog njihove istaknute međusobne usklađenosti o glavnim stvarima duhovnog putovanja. Nadam se da ćete uvidjeti da postoji mnoštvo vrlo mjerodavnih, svetih i pronicljivih svjedoka koji jasno upućuju kamo nam je krenuti kako bismo postigli svoj cilj, sjedinjenje s Bogom, u kojemu ćemo pronaći ispunjenje svake želje. Nadam se da ćete utvrditi da vam je ova knjiga od koristi kao „vodič“ ili „putokaz“ kojemu se možete nanovo i nanovo vraćati tijekom godina kad vam zatreba mudrost u svezi s određenim aspektom putovanja. Mudrost tih svetaca tako je pouzdana i tako korisna!

U ovoj sam se knjizi ograničio samo na one svece Zapadne crkve koji su proglašeni crkvenim naučiteljima i koji su značajno pridonijeli našemu razumijevanju duhovnoga puta. Sveukupno je trideset i troje crkvenih naučitelja (u vrijeme pisanja ove knjige). Neki su proglašeni naučiteljima zbog njihova doprinosa u tumačenju Svetog pisma; neki zbog moralne teologije; neki zbog obrane protiv hereze; neki zbog sustavne teologije; neki zbog „duhovne teologije“, ili mudrosti o putu prema sjedinjenju s Bogom. Crkveni naučitelji imaju najvišu razinu autoriteta i njihova su učenja prepoznata kao ona koja imaju univerzalnu vrijednost. Naravno, postoje i crkveni naučitelji kršćanskog Istoka čiji je doprinos u području duhovnosti značajan te brojni drugi zapadni sveci i pisci, ali u ovoj ćemo se knjizi usredotočiti samo na ovih sedam naučitelja koji su znatno pridonijeli razumijevanju duhovnoga puta.

Bernard iz Clairvauxa, cistercitski opat iz 12. stoljeća o kojemu ćemo kasnije više saznati, pita gdje su učitelji koji će nam pomoći da krenemo na to čudesno putovanje, a potom odgovara:

Bog će to providjeti. Gle, već su tu oni koji će novu nevjestu, koja se treba vjenčati s nebeskim Zaručnikom, uputiti i obavijestiti o svemu što treba, poučit će je vjeri i prenijeti joj način pobožnosti i bogoljubnosti.

Tih sedam naučitelja Crkve, na koje ćemo se usredotočiti zbog mudrosti kojom nas vode na tom putovanju, uključujući i samog Bernarda, najistaknutiji su među tim „učiteljima“ koje je Bernard obećao da će ih Gospodin providjeti.

Tražio sam Gospodinovu pomoć i pomoć naših prijatelja i učitelja, naučitelja i svetaca koji daju gradivno tkivo ove knjige, tako da ona bude korisna u pomaganju drugima da započnu, ili nastave, ili dovrše putovanje prema Bogu, na kraju kojega će naći ispunjenje svake želje. Pronađimo u glasovima ovih svetaca, na stranicama ove knjige, glas samog Učitelja, koji nas vodi na našem putovanju prema Bogu. I premda će vas Gospodin „hraniti kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo“ (usp. Iz 30,20-21).

Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti,
već će hodit’ samo otkupljeni (Iz 35,8-9).

Vidi i:  ISPUNJENJE SVAKE ŽELJE - SADRŽAJ