SVAKODNEVNI ISPIT SAVJESTI
Napisao: p. John A. Hardon, SJ
Prevele: Brigita Peček i Ružica Šilić
Ako postoji dio duhovnog života koji sveti Ignacije posebno naglašava, to je svakodnevni ispit savjesti - barem jedanput dnevno, a preporuča ga i dvaput.
Kad čitamo Duhovne vježbe, uočavamo poseban odnos svetog Ignacija prema posebnom ispitu savjesti, precizan do u detalj. Istodobno on nas brižno upućuje i na „Pravila glede skrupula“.
Zato je vrlo važno da oblikujemo jasnu i ispravnu savjest. To znači da njegujemo osjetljivu prosudbu koja nas upozorava na najmanju uvredu protiv Božje volje, a istodobno nas čuva protiv lukavština zloduha. „Neprijatelj“, kaže sv. Ignacije, „veoma gleda na to da li je koja duša gruba ili osjetljiva. Ako je osjetljiva, nastoji da je učini još osjetljivijom, sve do krajnjih granica, ne bi li je lakše zbunio i smeo; ako, na primjer, opazi da neka duša ne pristaje ni na smrtni ni na laki grijeh, pa ni na sam privid promišljenoga grijeha, kad je već ne može navesti da padne u nešto što je prividno grijeh, neprijatelj nastoji da ona bar smatra grijehom nešto što nije grijeh, na primjer koju riječ ili najneznatniju pomisao.“ (Duhovne vježbe, 349).
Vrijedno je razmišljati o toj taktici zloduha prije nego što pružimo neke praktične norme za svoj svakodnevni ispit savjesti. Zašto? Zato što bismo u protivnom bili skloni previdjeti važnost svakodnevnog ispitivanja svog moralnog ponašanja iz straha od skrupula.
Postoji nešto što se naziva rastom u mudroj osjetljivosti savjesti, a da se ne padne žrtvom „neprijatelja“ kako ga naziva, sv. Ignacije.
Ovo možemo postaviti kao opće načelo za one koji istinski teže činiti volju Božju:
Vlastito je Bogu i njegovim anđelima da svojim djelovanjem donose pravo veselje i duševnu radost, a uklanjaju svaku žalost i zabunu koju izaziva neprijatelj.
Neprijatelju je pak vlastito da se bori protiv takve radosti i duhovne utjehe, služeći se prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i nepristojnim varkama (Pravila za raspoznavanje duhova, II, 1).
Što da zaključimo iz ovoga? Koliko god smo gorljiviji u nastojanju da ugodimo Bogu, toliko će nam on dati dublji nutarnji mir duše. Trebali bismo posumnjati da se radi o kušnji zlog duha, kad se zateknemo da smo zabrinuti, tjeskobni i uznemireni, bez obzira kako ponizan izvor te brige ili tjeskobe bio.
Ključ primjene toga načela jest: pred Bogom časno željeti činiti njegovu volju, čak i ako zbog slabosti ne uspijevamo živjeti u skladu sa svojim odlukama.
Jedna od osnovnih kreposti koju svakodnevno treba da sami ispitujemo jest duševni mir. Trebali bismo se pitati: „Jesam li se prepustio/la zabrinutosti ili tjeskobi?“ „Jesam li si dozvolio/la da budem obeshrabren/a?“ Dobro je prakticirati izgovarati ime „Isus“ kad se nađemo u situaciji da postajemo neraspoloženi. Možemo i izreći nešto kratko: „Moj Isuse, uzdam se u tebe“, kadgod se u vezi nečega osjetimo snuždeni.
POSEBAN ISPIT O TEOLOŠKIM KREPOSTIMA
Prije nego što primijenim poseban ispit savjesti na vlastiti duhovni život, dobro je upitati se: „Promatrajući iz vlastitog iskustva koje kreposti moram najviše razvijati?“
Razlog zbog kojega je potrebno prvo odgovoriti na ovo pitanje leži u tome što dvije osobe ne mogu biti jednako sklone počiniti iste vrste grijeha. Niti kao osobe imamo uvijek napasti u istom smjeru. Mudrost je prvo dovoljno upoznati sebe da bih bio kadar dosegnuti korijen vlastite moralne slabosti. Suprotno, možda ignoriram ono što zaista zaslužuje pozornost u mom duhovnom životu, pa se usredotočujem na ono što za mene nije tako nužno u ovom razdoblju moga služenja Bogu.
Štoviše, bila bi greška pretpostaviti da ću time što se brinem u svezi svojih moralnih propusta, biti zato „negativan“ u svom traganju za svetošću.
Naprotiv. U Božjoj providnosti, on nam dopušta neuspjeh u onim područjima u kojima posebice želi da rastemo u kreposti.
Možemo doživjeti neuspjeh u vježbanju tih kreposti bilo počinjenim djelom, propustom ili mlakošću ne djelujući onako velikodušno kako bismo mogli odgovoriti na milost koju smo primili od Boga.
VJERA
1. Činim li čestit napor u rastu u kreposti vjere preko svakodnevne misaone molitve o
otajstvima vjere koja su nam otkrivena iz života Isusa Krista?
2. Obavljam li barem i najkraći čin vjere svaki dan?
3. Molim li svaki dan za jačanje vjere?
4. Kušam li ikada Boga oslanjanjem na vlastitu snagu u prevladavanju kušnja u svom životu?
5. Čitam li nepotrebno ili slušam one koji se suprotstavljaju ili obezvređuju istine moje
katoličke vjere?
6. Što sam učinio/la danas da prema vanjskom svijetu ispovijedam svoju vjeru?
7. Jesam li dozvolio/ la da me ljudski obzir spriječi da izrazim svoju vjeru?
8. Činim li ozbiljan napor da riješim poteškoće koje nastaju u svezi moje vjere?
9. Branim li ikada svoju vjeru mudro i s ljubavlju kad netko kaže nešto suprotno u odnosu na
ono što znam da se treba vjerovati?
10. Jesam li pomogao/ la nekome da prevlada poteškoću protiv vjere?
UFANJE
1. Izmolim li odmah kratku molitvu čim uočim da postajem obeshrabren/a?
2. Izričem li svakodnevno kratku molitvu ufanja?
3. Zadržavam li se na brigama umjesto da ih istjeram iz glave?
4. Doživljavam li neuspjeh u vrlini ufanja time što se navezujem na stvari ovoga svijeta?
5. Nastojim li uvidjeti Božju providnost u svemu što se „događa“ u mom životu?
6. Nastojim li sve promatrati s točke gledišta vječnosti?
7. Jesam li uvjeren/a da ću uz Božju milost biti spašen/a?
8. Dopuštam li sebi da budem zabrinut/a zbog svog proteklog života i tako slabim svoju nadu u Božje milosrđe?
9. Nastojim li kombinirati svaku hotimičnu akciju barem s kratkom molitvom za Božju pomoć?
10. Koliko često dnevno gunđam, čak i u sebi?
LJUBAV
1. Jesam li danas rekao/la Bogu da ga ljubim?
2. Govorim li Isusu da ga ljubim cijelim srcem svojim?
3. Koristim li priliku da Bogu kažem da ga ljubim kadgod osjetim nešto što prirodno ne volim?
4. Jesam li iskoristila današnje poteškoće da kažem Bogu da ga ljubim baš zato što mi je poslao kušnju ili nerazumijevanje?
5. Vidim li Božju ljubav prema sebi time što mu dozvoljavam da kuša moju ljubav prema njemu nošenjem križeva koje mi je poslao danas?
6. Jesam li uvidio/la Božju milost u dokazivanju svoje ljubavi prema njemu u svakoj osobi koju sam danas susreo/la?
7. Jesam li propustio/la iskazati ljubav time što sam govorio/la neljubazno o drugima?
8. Jesam li se u mislima dugo bavio/la onim što smatram nečijom neljubaznošću koja je danas bila usmjerena prema meni?
9. Postoji li netko koga svjesno izbjegavam jer mi se ta osoba ne sviđa?
10. Jesam li danas nastojao/la razgovarati s nekim s kim je teško razgovarati?
11. Jesam li bio tvrdoglav/a u provođenju vlastite volje?
12. Koliko sam bio brižljiv/a danas time što sam nekome učinio neko malo dobro?
13. Jesam li dozvolio/la da me moje raspoloženje spriječi da danas budem brižljiv/a prema drugima?
14. Jesam li se prepustio/la mozganju o slabostima ili pogreškama drugih ljudi?
15. Jesam li danas bio/la veseo/la u komuniciranju s drugima?
16. Kontroliram li svoje misli bez ljubavi čim se pojave u mojim mislima?
17. Jesam li danas molio/la za druge?
18. Jesam li napisalo/a kakvo pismo danas?
19. Jesam li kontrolirao/la svoje emocije kad me je netko živcirao?
20. Jesam li danas podnio/la bilo kakvu žrtvu za nekoga?
Copyright @ 2003 Inter Mirifica
Urednice Stelle Maris dobile su dopuštenje za prevođenje i objavljivanje tekstova p. Hardona na web stranici: www.stellamaris-naklada.com
8.3.2013.