UPRAVLJANJE NUTARNJIM ŽIVOTOM

Piše: Daniel Burke

Prevela: Ružica Šilić

 

Mnogi postavljaju pitanja o duhovnom vodstvu. Što je to? Je li to za mene? Što ako ne mogu pronaći duhovnika? U knjizi Dana Burkea naći ćete odlične odgovore na ta i druga pitanja. Gospodin sve katolike jasno poziva da uđu u dublje jedinstvo s njim. Ova knjiga, napisana inspirativnim i praktičnim stilom, iznosi mudrost Crkve kao odgovor na taj poziv.

Ralph Martin, doktorirao je teologiju na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga – Angelicumu, predsjednik je Renewal Ministries i autor knjige ISPUNJENJE SVAKE ŽELJE

Kao što bi ozbiljni športaši bili nerazumni da ne potraže savjetnike za planiranje i programiranje treninga i kondicijske trenere da im pomognu učiti iz iskustva drugih kako da najbolje razviju svoje urođene vještine, tako je i za kršćanina luda odvažnost tražiti svetost a ne potražiti savjet i vodstvo mudrih mentora u duhovnom životu. Knjiga Upravljanje nutarnjim životom Dana Burkea iznimno je praktična kao pomoć ozbiljnom katoliku da iskoristi blago iskustva i znanja onih koji su tijekom zadnjih dvije tisuće godina utirali put do svetosti. Kao što i dobronamjerni atletičari mogu tratiti vrijeme, ozljeđivati se i naštetiti svojemu timu upuštajući se u krivo zamišljen program treniranja, tako je i kršćanska povijest posuta primjerima dobronamjernih pojedinaca koji su zastranili i nanijeli štetu sebi i drugima slijedeći pogrešan, neuravnotežen i nerazborit duhovni put. Nažalost, da bi stvar bila još složenija nije svatko, tko se zaodijeva plaštom duhovnika, zapravo kompetentan voditi druge prema svetosti. Dan Burke daje vrlo praktične savjete ne samo kako pronaći dobrog duhovnika, nego i kako pristupiti bogatstvu izvora iz naše katoličke tradicije koja može pomoći da razvijemo svoje prijateljstvo s Isusom te da rastemo u krepostima.

Nadbiskup Joseph F. Naumann, Nadbiskupija Kansas Cityja u Kansasu

 

ŠTO JE DUHOVNO VODSTVO?

Jednostavno rečeno, duhovno je vodstvo odnos koji nam omogućuje da bolje upoznamo, zavolimo i slijedimo Krista, uz pomoć neke vrste duhovnog trenera. To je proces koji nam pomaže da upoznamo i ljubimo Krista, a u konačnici i iskusimo vrhunac duhovnog sjedinjenja s njime, već i u ovom životu. Duhovnik i penitent (vođeni – osoba koju duhovnik vodi op.prev.) rade zajedno, po milosti i vodstvu Duha Svetoga, kako bi razumjeli što je volja Božja i tada odlučili kako konkretno slijediti to vodstvo na svakodnevnoj razini, do sve dublje bliskosti s Njim. Kako bismo malo pojasnili tu ideju, počnimo s našim istraživanjem tako što ćemo u glavnim crtama iznijeti ono što nije duhovno vodstvo.

Duhovno vodstvo nije odnos između poslodavca i zaposlenika

Odnos između duhovnika i penitenta ne podudara se s odnosom između poslodavca i zaposlenika. Radi se o području gdje jezik duhovnog vodstva može pomalo zbunjivati u našoj kulturi. U uobičajenoj uporabi te riječi, „voditelj“ govori onome kojim upravlja što da radi. Tu se podrazumijeva autoritet koji ima moć kažnjavanja - moć da kazni ili uskrati nagradu u slučaju neposlušnosti. To nikako nije slučaj kod zdravog duhovnog vodstva. Tu bi bilo bolje usporediti penitenta sa športašem, a duhovnika s osobnim trenerom - ili, konkretno, s duhovnim fitness trenerom. Kao što je to slučaj s trenerom u bilo kojem športu, vidimo da, u konačnici, ipak športaš ima kontrolu. On/ona uzima u službu osobnog trenera da mu/joj pomogne ostvariti ciljeve i perspektive koji su inače nedostižni. U konačnici, stupanj utjecaja, što ga duhovnik ima nad penitentom, ovisi o slobodnom izboru penitenta, a ne o bilo kakvom položaju moći. Još bi jedna usporedba, uobičajena na Istoku, bila od pomoći - usporedba duhovnika s duhovnim iscjeliteljem ili liječnikom. Kako bilo da bilo, penitent uvijek ima slobodu izbora da traži i slijedi - ili ne slijedi - liječenje i rast koje mu omogućuje duhovnik dok obojica zajedno nastoje surađivati s Božjim djelovanjem i razumjeti ga.

Duhovno vodstvo nije ispovijed

Duhovno vodstvo nije sinonim za ispovijed. Izazov oko razlikovanja duhovnog vodstva od ispovijedi obično se javlja u slučaju kad suvremeni istraživač čita o svecima koji govore o svojem duhovniku ili ispovjedniku kao da se tu radi o posve istoj stvari. Razlog tomu jest činjenica da je postojalo vrijeme kadje bilo uobičajeno da se ispovijed i duhovno vodstvo odvijaju zajedno. Današnji umanjeni omjer između broja svećenika i župljana vjerojatno je uzrokovao nesretno razdvajanje tih dviju aktivnosti, iako duhovno vodstvo nikad nije bilo isključiva privilegija svećenika, pa čak ni redovnika. Primjerice, većina bi se ljudi iznenadila da sazna kako je papa Ivan Pavao II. u svojoj mladosti imao duhovnika laika. Bez obzira na to, iako se ovdje trenutno radi o situaciji koja baš i nije najbolja, vjerojatnije je da će se ispovijed i duhovno vodstvo pojaviti kao dvije odvojene aktivnosti.

Duhovno vodstvo nije duhovno prijateljstvo

Duhovna su prijateljstva od neprocjenjive važnosti u životu jednog kršćanina. Iako ona dijele mnoge zajedničke karakteristike s duhovnim vodstvom, razlikuju se u nekoliko važnih stvari. Ključna razlika jest činjenica da je duhovno vodstvo usredotočeno na duhovni život penitenta. Duhovna prijateljstva i mentorski odnosi često uključuju i aspekte duhovnog života, ali tu obično postoje i elementi, aktivnosti i zanimanja koji su od rubne važnosti (iako su ponekad korisni) za duhovni život. Postoji još jedna ključna razlika kad je u pitanju intenzitet odnosa. Vratimo se na usporedbu s osobnim trenerom. Većina športaša nikada ne bi očekivala da će imati prijateljski odnos s osobnim trenerom, koji bi bio pasivan i neodgovoran. Umjesto toga, oni imaju osobnog trenera koji ih snažno izaziva, potiče i hrabri prema konkretnom napredovanju. I opet, penitent u konačnici ima kontrolu, ali kad on ili ona traže duhovnika, obično očekuju daleko veću razinu odgovornosti i usmjeravanja od one koja se postiže u uobičajenim prijateljstvima - čak i u zdravim duhovnim prijateljstvima.

Duhovno vodstvo nije katolički program samopomoći

U našoj se kulturi promiču samodostatnost, oslanjanje na vlastite snage, pa čak i usredotočenost na sebe, no oni su štetni za duše kad se uvuku u duhovni život. Kao što je prikazano u uvodu, kad imamo slijepu točku, ne možemo se isključivo osloniti na vlastitu ograničenu sposobnost da vidimo ono što ne možemo primijetiti - bez obzira na to koliko se trudili. Umjesto toga treba da raskinemo obrazac lažne duhovnosti samopouzdanja, koja često rezultira samozavaravanjem i duhovnom zakržljalošću. Sveti je Bernard jednom rekao: „Onaj, koji sam sebe postavi za svojega duhovnika, postaje učenikom budale“. U skladu s tim izazovnim uvidom, krivo shvaćamo duhovno vodstvo, ukoliko pomišljamo da nam je potreban samo brzi razgovor ohrabrenja kako bismo se uspravili i ponovno krenuli svojim putom. Ipak, iako je to u logičnom smislu privlačno, nadvladavanje ideje o samopomoći za većinu nas predstavlja gorku pilulu koju moramo progutati.

Duhovno vodstvo nije psihološko savjetovanje

Psihološki i tjelesni aspekti u našem životu utječu na naš duhovni život, pa nije lako razdvojiti te stvarnosti. Vaš duhovni život može utjecati i utjecat će na vaše emocije. Ukoliko se pokaže da su te emocije prepreka za vaš duhovni rast, o njima biste trebali porazgovarati sa svojim duhovnikom. I suprotno, rast vašega duhovnog života pozitivno će utjecati na vaše tjelesno i psihičko zdravlje. Pa ipak, kao što ne biste išli duhovniku na fizioterapiju, također nije mudro ni pokušati zajedno s duhovnikom rješavati dublje psihološke stvari (barem ne s duhovnikom koji nije stekao posebnu izobrazbu u vezi duhovnosti, jednako kao i psihologije). Kad imate ozbiljnije emocionalne ili psihičke probleme, potražite pomoć specijalno obrazovanih profesionalaca.

Duhovno vodstvo nije događaj koji zahtijeva jednokratno pružanje hitne pomoći

U normalnim okolnostima ne bi trebalo razmišljati o usporedbi duhovnog vodstva s pozivanjem službe Hitne pomoći. Duhovno se vodstvo bolje može usporediti s wellness programom, ili s dugotrajnom predanošću vježbanju i provođenju dijete koja će dovesti do optimalnog zdravlja. Iako ima mjesta i za odgovarajuće hitne pozive osobnom duhovniku, do njih obično dolazi u kontekstu već postojećeg odnosa duhovnog vodstva. Uglavnom, nije razumno očekivati da će duhovnik biti spreman prihvatiti hitne pozive izvan postojećeg odnosa duhovnog vodstva. Zašto? Zato što iskusni duhovnici shvaćaju da osoba koja proživljava neko izvanredno stanje, nije spremna marljivo i dosljedno raditi na svojemu odnosu s Bogom (ni u trenutku krize ni nakon njezina završetka) te joj duhovnik najvjerojatnije neće moći bitno pomoći. Međutim, postoje pojedinci koji u stanju krize dožive takvu razinu jasnoće koja za njih može biti početak ozbiljnog predanja vjeri, što će im promijeniti život. Ljudi koji spadaju u tu kategoriju, spremni su, a i željni, baviti se svime što je potrebno kako bi nasljedovali Boga i surađivali s Božjim djelovanjem u svojoj duši. Takvi ne pripadaju istom taboru kao oni koji dožive srčani udar, prime hitnu medicinsku pomoć da bi se potom vratili istom životnom stilu, koji ih je prije svega i doveo u takvu situaciju. Radosna je vijest da je Bog uvijek spreman primiti nas kad smo mi spremni okrenuti se njemu.

Duhovno vodstvo nije besciljna šetnja s duhovnim pratiteljem

Lutanje – šetanje bez cilja - suprotno je planiranom putovanju u jasno određenom smjeru. Duhovno vodstvo u kojemu nema vodstva jest kontradikcija. Neke moderne koncepcije duhovnog vodstva svele su odnos između duhovnika i penitenta na odnos između dvojice slijepaca koji tumaraju vijugavim putovima i bave se samo-otkrivanjem. To nije slika zdravoga duhovnog vodstva. Ukoliko u duhovnom vodstvu nedostaje element vodstva, onda se uopće ne radi o vodstvu. Obje se strane mogu međusobno ugodno osjećati, ali - ukoliko željeni cilj nije sjedinjenje s Kristom i ukoliko penitentu nije određen put kojim bi se trebao kretati kako bi bolje upoznao i zavolio Krista, a i druge ljude – nije ispravno takav odnos nazivati duhovnim vodstvom.

Duhovno vodstvo nije nastojanje u smislu –„samo ja i Isus“, ili „samo ja i Duh Sveti“

Ljudi koji se bore s izražavanjem svojih misli i emocija, ili s pomanjkanjem razumijevanja definicije duhovnog vodstva, a i dobrobiti koje iz njega proizlaze, pokatkad završe racionaliziranjem svoje slabosti time što isključuju nužnost primanja podrške od drugih ljudi. Njihov slogan postaje „Samo ja i Isus“, ili „Samo ja i Duh Sveti“. To je ugodna, ali i opasna zamka. Kao što ćemo kasnije obrazložiti, Bog je odlučio koristiti ljudske posrednike kako bi nas formirao, oblikovao i približio k sebi. Zbog toga bi moglo biti vrlo opasno biti sam svoj duhovnik. Đavao vreba u toj slijepoj točki i čeka da napadne. Drugi ljudi mogu bolje od nas samih vidjeti naše mane i slabosti, a dobar nam duhovnik može reći što se skriva u našoj slijepoj točki. Iznimno će se rijetko bilo koja osoba, koja želi produbiti svoju vjeru, naći u situacijama gdje se Bog odriče svojih odabranih sredstava za naš rast. Ukoliko niste pustinjski eremit, vjerojatno nećete upasti u tu kategoriju (a čak i pustinjaci imaju svoje duhovnike).

Duhovno vodstvo nije isto što i apostolsko djelovanje

Iako je ovaj problem možda ograničen na samo nekolicinu modernih pokreta, vrijedno ga je zabilježiti. Ukoliko je svećenik, posvećena osoba, ili redovnik s nekom osobom zajedno uključen u apostolsko djelovanje, a služi i kao duhovnik toj osobi, to apostolsko djelovanje lako može zamijeniti izvorno duhovno vodstvo. Duhovno vodstvo trebalo bi uključivati težnju za krepošću i djelovanje u vjeri, ali naglasak uvijek mora biti prvenstveno na odnosu s Kristom. Tek je na drugom mjestu način na koji će taj odnos doći do izražaja u određenomu apostolskom radu. Detalje oko djelovanja za Kraljevstvo Božje ostavite za sastanke određene za tu temu. Na taj će se način obje te aktivnosti tretirati s odgovarajućim naglaskom.

Duhovno vodstvo ne odnosi se samo na molitvu – i ne odnosi se samo na djelovanje

Iako ovaj oblik vodstva u potpunosti ne spada u kategoriju „to nije duhovno vodstvo“, ono može odražavati nezreli oblik vodstva, iz kojega vjerojatno baš ni neće doći do rasta svojstvenog pristupu koji je u većoj mjeri uravnotežen. Ljubav prema Bogu u obliku molitve i klanjanja zaista bi mogla biti lažna ljubav ukoliko ne rezultira opipljivim izrazima ljubavi prema ljudima oko nas. I obrnuto je točno: ukoliko predamo svoj život socijalnoj pravdi, ali ignoriramo izvor te pravde, mi smo poput Marte, znači u opasnosti da propustimo „bolji dio“ i tako doživimo neuspjeh u izvršavanju obiju zapovijedi koje je Isus potvrdio kao najveće (vidi Mt 22,38).

Duhovno vodstvo jest…

-        Duha Svetoga

-        duhovnika

-        penitenta

To će se dogoditi otkrivanjem Božje prisutnosti i djelovanja u našim dušama i prihvaćanjem njegove volje time što ćemo plodonosno prigrliti molitvu i vrlinu. Konačni cilj duhovnog vodstva jest, kao što je Isus zapovjedio, ljubiti „Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje“ i ljubiti „svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Mk 12,30-31). Kod duhovnog se vodstva radi o razvijanju odnosa ljubavi s Bogom, koji se neizbježno prelijeva u sva druga područja naših života.

 

2.4.2015.