UPRAVLJANJE NUTARNJIM ŽIVOTOM - GRIJEH

Iz knjige UPRAVLJANJE NUTARNJIM ŽIVOTOM – DUHOVNO VODSTVO I PUTOVANJE BOGU

grijeh, laki: Uvreda protiv Boga koja grešnika ne lišava posvetne milosti. Zove se laki (prema latinskom venia pardon – dopuštanje oproštenja, op.prev.) jer duša još uvijek ima životno počelo koje omogućuje nutarnje ozdravljenje, slično ozdravljanju oboljeloga tijela čiji je izvor života - duša - još uvijek prisutan i ozdravlja oboljele tjelesne funkcije.

Hotimičan laki grijeh jest bolest koja slabi duhovne snage, smanjujući otpornost čovjeka prema zlu i uzrokuje da čovjek zastrani od puta koji vodi do nebeske slave. Naziva se različitim imenima - „svakodnevni grijeh“, „laki grijeh“, ili „mali grijeh“. Takav grijeh čovjek čini u nizu situacija: kad krši s punim ili djelomičnim znanjem i pristankom Božji zakon kojega se ne pridržava ozbiljno; kad krši zakon koji ozbiljno obvezuje, ali znanje čovjeka ili njegov pristanak nije potpun; ako čovjek ne posluša ono što je objektivno stroga zapovijed, ali zbog nesavladivog neznanja misli da ta zapovijed nije ozbiljna.

Bit lakog grijeha sastoji se u određenoj neurednosti, ali ne podrazumijeva potpunu nezainteresiranost za konačnoj sudbini čovječanstva. Radi se prije o bolesti duše nego o njezinoj nadnaravnoj smrti. Kad ljudi počine laki grijeh, time ne odlučuju odvratiti se od Boga, nego se - zbog neke pretjerane sklonosti prema stvorenom - udaljavaju od Boga. Oni su poput osoba koje lutaju, ali ne napuštaju put.

grijeh, smrtni: Stvarni grijeh koji uništava posvetnu milost i uzrokuje nadnaravnu smrt duše. Smrtni je grijeh okretanje od Boga zbog ozbiljne neumjerene privrženosti stvorenjima koja uzrokuje tešku povredu racionalne naravi osobe i društvenog poretka te lišava grešnika prava na nebo.

Kad je riječ o grijehu, izrazi 'smrtan', 'koban', 'težak' i 'ozbiljan' u neku su ruku sinonimi, premda svaki ima ponešto drukčiji smisao. Pridjevi 'smrtan' i 'koban' usredotočeni su na učinak u grešniku, odnosno lišavanje stanja prijateljstva s Bogom, dok se 'težak' i 'opasan' odnose na važnost područja u kojemu osoba vrijeđa Boga. No Crkva nikad ne pravi razliku između tih pridjeva kao da bi oni predstavljali različite vrste grijeha. Postoji samo jedna priznata korelacija sa smrtnim grijehom, a to je laki grijeh, koji jest uvreda Boga, ali u osobi ne uzrokuje gubitak posvetne milosti.

grijeh, korijenski (dominantni grijeh): Mana u nama koja ima tendenciju nadjačati druge, te stoga ima najveći utjecaj na to kako osjećamo, prosuđujemo, suosjećamo, želimo i djelujemo. Ta je mana u svakom od nas usko povezana s individualnim temperamentom.

grijeh, neposredna prigoda za: Svaka osoba, mjesto ili stvar po svojoj naravi, ili zbog ljudske slabosti, mogu navesti osobu da učini nešto krivo i time sagriješi. Ukoliko je opasnost sigurna i moguća, prigoda je za grijeh neposredna. Ako je opasnost mala, ta je prigoda manje moguća. Grijeh je hotimičan ako se može lako izbjeći. Nije obvezatno izbjegavati manje moguće prigode za grijeh sve dok ne postoji moguća opasnost da ta prigoda postane vrlo bliska. Postoji pozitivna obveza izbjegavati hotimičnu neposrednu prigodu za grijeh čak i ako je prigoda za zlodjelo posljedica ljudske slabosti.

Hieronymus Bosch: Sedam smrtnih grijeha (oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost)