TRI RAZINE MOLITVE (prva i druga razina)
„Draga djeco! Svevišnji mi daje milost da mogu biti još s vama i da vas vodim u molitvi prema putu mira. Vaše srce i duša žeđaju za mirom i ljubavlju, za Bogom i njegovom radošću. Zato, dječice, molite, molite, molite i u molitvi ćete otkriti mudrost življenja. Ja vas sve blagoslivljam i zagovaram za svakog od vas pred mojim sinom Isusom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
(Gospina poruka preko vidjelice Marije od 25. lipnja 2014.)
Piše: s. Emmanuel Maillard
Jednog sam dana saznala da ću trebati održati govor tijekom Marijanske konferencije u Sjedinjenim Američkim Državama. Gospa nas je toliko naučila o molitvi! Nisam znala koji biser odabrati iz goleme škrinje s porukama! Kako ću moći precizno spoznati nutarnje potrebe ljudi koje nikada nisam srela? Suočena s ovim problemom, krenula sam na Brdo kako bih upitala svoju Nebesku Majku. Skutrena među kamenjem mog malenog skrovišta i blagoslovljena jakim mirisom divlje majčine dušice otvorila sam joj srce i rekla: „Prenijet ću im što god me ti nadahneš da im kažem. Lopta je na tvojoj strani terena, draga Majko!“
Nisam primila nutarnji govor, viđenje niti ukazanje. Zapravo, nikada i nisam. No ono što mi je duša primila bila je određena vrsta uvida kojeg ne mogu opisati, ali nekako sam počela razumijevati jedan mali dio onog njezinog poznatog „Molite, molite, molite“. To je bio Majčin odgovor za konferenciju.
Razumjela sam da postoje tri razine dubine molitve. Moj zadatak bio je pozvati slušatelje da otkriju najdublju od te tri razine. Drugim riječima, trebali su otkriti sve mogućnosti svoje molitve i to početi živjeti, s nadom da će dodirnuti i jednog dana doseći najvišu razinu svetosti koju je Bog namijenio svakom od nas.
Nadalje, razumjela sam da se u Marijinom majčinskom srcu odvija drama, zapravo tragedija. Ona jasno vidi razinu naše svetosti kao i raskoš ljepote koju nam je Bog namijenio. Kad donosimo odluke koje ograničavaju našu svetost (često iz jednostavnog neznanja), naša je Nebeska Majka tužna jer vidi kako nas to zaustavlja na početničkom nivou.
Njezine nam riječi „Molite, molite, molite!” u pamet dozivaju Isusove riječi s križa “Svršeno je” jer i ona, kao i Isus, želi ispunjenje. Ona stvari ne ostavlja nedovršenima i nije zadovoljna samo prvom razinom molitve pa čak niti drugom. Ona želi sve tri – u potpunosti. Kao naša Majka, ona za nas želi istu mjeru kao i za samu sebe. Želi nas odvesti na mjesto koje ne možemo niti zamisliti. Kad bismo mogli i pretpostaviti, kad bismo imali pojma kakva nas ljepota očekuje, bili bismo izvan sebe od radosti! Zašto tako često ponavlja svoj poziv na molitvu? Zašto nikada ne oklijeva ponoviti svoj poziv „Molite, molite, molite”, ponekad i dva mjeseca uzastopce, usprkos svim onima koji preziru takvo ponavljanje? To je stoga što se ona ne boji njihovog ismijavanja! “Draga djeco, u molitvi ćete dostići savršenu ljubav.” To je ono što ona želi od nas i neće ni na čemu štedjeti kad se radi o našoj sreći.
PRVA RAZINA MOLITVE
Na prvoj razini molitve odbacili smo naš ateizam ili duhovnu lijenost. Vjerujemo u jednog svemogućeg Boga punog ljubavi i radosni smo jer imamo takvog Boga. Kad imamo problem, kad patimo ili smo u nevoljama, kad osjećamo veliku potrebu za nečim, volimo mu se moliti. Molitva nam nekad može biti zaista žarka:
„Gospodine, molim te, izliječi me!“
„Gospodine, molim te, daj da mi ova osoba prestane zadavati bol!“
„Gospodine, izvuci me iz ove jadne situacije. Pomozi mi da nađem posao!“
„Gospodine, molim te, pomozi mi da nađem srodnu dušu!“
Kako tada iskreno i žarko molimo! I to je dobro jer Bog je naš Otac i želi da s njim dijelimo svoje potrebe. Ako nam molitva bude uslišana, zadovoljni smo i možda čak ostavimo Boga po strani dok se ne pojavi druga potreba. A vrlo često, ako ne dobijemo ono što želimo, znamo se osjećati zlovoljno i počnemo sve preispitivati, ponekad do te točke da čak odustanemo od „tog Boga koji ne sluša".
Na ovoj prvoj razini molitve moj odnos s Bogom je jednosmjeran. Moja molitva je monolog: pomno objašnjavam Bogu što od njega očekujem, zašto je moj zahtjev opravdan i koliko će dobra iz njega proizići. Drugim riječima, tražim od Boga da služi mojim planovima! Čak i kad moj plan izgleda da je najbolja stvar na svijetu (izlječenje, uspjeh na ispitu, rješavanje konflikta, itd.) to je svejedno moj plan. Razvijam ga, doduše iskreno, na temelju onoga što opažam da je neophodno.
Jako mnogo kršćana ostaje na ovoj prvoj razini molitve tijekom cijelog života. Nikada ne nadilaze molitvu monologa koja je tako ograničavajuća. Propuštaju veliku radost koju pruža iskrena razmjena od srca k srcu. Kakva šteta!
Kako možemo prijeći na iduću razinu?
DRUGA RAZINA MOLITVE
Druga razina molitve uvodi nas u pravi odnos s Bogom. Da bismo je dosegli, samo je moramo željeti! Bog nam se sâm nudi. Na nama je da mu dopustimo da nam se daruje i objavi. Ovdje glavnu ulogu igra sloboda. Zapravo, Bog u nama djeluje sukladno onome što mu dopustimo da čini. Pošto smo ga tražili da ispuni naše želje (prva razina), dolazi vrijeme kad se pitamo: „A Bog, što on o tome misli? Pa on je živ, on ima srce, kako se on osjeća u vezi svega ovoga? Što ako su njegove zamisli drugačije od mojih?“
U ovom se trenutku naša molitva i naš život mogu okrenuti naglavce. Pred nama je izbor: možemo otvoriti svoja srca i slušati što Bog ima za reći o našem životu (i pripremiti se da djelujemo u skladu s time), ili se možemo zatvoriti i udaljiti od njega zbog straha od suprotnog stava!
Da bismo prešli na drugu razinu, moramo donijeti čvrstu odluku da ćemo srce prebaciti u stanje slušanja i učiniti sve što možemo kako bismo bili u skladu s otkucajima Božjeg Srca. Kao stražari, slušat ćemo Isusov šapat u tišini naših srdaca. Bog je Riječ. Čeka na ovaj izraz dobre volje da bi nam se objavio. Počinje malo po malo i polako povećava mjeru i prilagođava je našoj sposobnosti da je primimo.
Tako duša otkriva neslućene horizonte i može započeti svoje polagano putovanje po stazi svetosti. Koja je tajna lozinka za ovu etapu? Sâm nam ju je Isus prišapnuo u evanđelju: „Oče, neka bude tvoja volja, a ne moja“. (Lozinka je tajna ne zbog toga što bi trebala ostati nepoznata, već zbog toga jer ona funkcionira tek kada ju izgovaram u tajnosti mog srca.) Ova tajna lozinka mi daje istinski pristup do svih bogatstava moga Boga. U posvemašnjem čudu idem od jednog do drugog iznenađenja, jer mogu dodirnuti moga Boga i okusiti njegovu dobrotu. Sada otkrivam koliko su bolji njegovi putovi od mojih i kako je bila ispravna odluka da mu se posve predam. Sad shvaćam kako sam se ranije, kad sam ovisila o svojoj logici, svojim sudovima i planovima, i neznajući lišavala velike nutarnje slobode.
Otkada sam svoju sudbinu predala u druge ruke, otkrila sam posve novu vrstu mira. Ovaj „netko drugi“ moj je najbolji prijatelj. Ovaj „netko drugi“ jest sama Ljubav i s njim sam sigurna. Ranije, kad sam kao siroče mogla računati samo na samu sebe, morala sam čvrsto držati kormilo svoje malene splavi i sama se suočavati s olujama života. No sada sam kormilo predala svom Ocu i moje srce je u miru. Koje olakšanje! Zadivljuje me način na koji se On odnosi prema svim vjetrovima i valovima, svim elementima ovog svijeta. Nikad ne bih mogla sama doći do toga! To je zbilja božansko!
Sad se samo popnem na njegovo koljeno i mi pronalazimo rješenje zajedno kao dva najbolja prijatelja. U ovoj intimnosti ljubavi, on me oblikuje i poučava, hrani me svojom mudrošću, ispravlja me i usavršava, jednom riječju on preoblikuje moj pravi identitet: „Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina!“
Ova tajna lozinka nikada ne prestaje biti plodonosna, a njezin plod je već svetost. Jednog je dana Isus rekao svetoj Faustini:
„Moje dijete, neka ti bude načelom: Nikada se ne oslanjati na ljude. Ti bi puno ostvarivala kad bi se posve oslanjala na moju volju i kazala: Ne kako ja hoću, nego neka bude tvoja volja, o Bože. Znaj da ove riječi, rečene iz dubine srca, dovode dušu u jednom trenutku do vrhunca svetosti. Takva duša posebno mi se sviđa. Ona mi donosi veliko zadovoljstvo. Takva duša ispunja nebo mirisom svoje kreposti. Ipak znaj, da snagu, koju imaš u sebi za podnošenje patnje, možeš zahvaliti čestom primanju sv. pričesti. Stoga često dolazi ovom izvoru milosrđa i crpi posudom povjerenja što ti je potrebno.“ (Dnevnik § 1487)
Koja prekrasna vijest! Vrhunac svetosti? Tko ne bi želio, s takvim obećanjima, prijeći na drugu razinu molitve?
Naravno, postoji prepreka koju treba prijeći prije nego se dosegne ta razina. I to jedna od najtežih: strah! Strah od puštanja kormila, strah od nepoznatog, strah od javnog mišljenja („Što će ljudi reći?“) i mnoštvo drugih strahova, svi do jednog plodovi naše mašte („Što ako Bog zatraži… Strašno, ne bih to nikada mogao/mogla napraviti!“), i konačno, najveći strah: strah od trpljenja.
Jednog je dana u Sarajevu Mirjana čekala Gospino ukazanje kao što je to činila svaki dan, oko 18.40 sati. Tog joj se dana, međutim, u to vrijeme nije ukazala Gospa, već vrlo privlačan i zavodljiv mladi čovjek. Rekao joj je: „Mirjana, ne bi trebala slijediti Gospu! To će ti prouzročiti mnogo neugodnosti i trpljenja. Trebala bi radije slijediti mene.“
Čuvši ovo, Mirjana je ustuknula.
„Ne!“ - odgovorila je.
Na ovo „ne“, mladić je zaurlao i nestao. Bio je to sotona! Iako se prerušio u vrlo privlačnog mladića u pokušaju da je zavede, Mirjana je primijetila da su mu zjenice očiju bile crvene...
Nastojeći je uhvatiti u zamku, sotona je odabrao najmoćniji otrov iz svog ormarića – vrlo profinjen otrov, ali jedan koji je vrlo često djelotvoran jer cilja na rane naših srdaca: „Ako koračaš s Bogom, on će ti poslati trpljenja i kušnje i uvijek ćeš biti nesretna! No ako pođeš sa mnom, bit ćeš sretna u ljubavi.“
Kakav vic! Tko može biti sretan u životu s ljubavlju inspiriranom od sotone – bića koje nema niti miligrama ljubavi u sebi? On je lažac i otac laži. Nažalost, tako mnogo kršćana proguta tu laž, a da ni ne primijete da je sotona u njih ubacio svoj strah.
Sotona se boji Boga i želi nas zaraziti svojim virusom. On našim umovima nameće sliku Boga koji šalje nesreću! No istina je posve suprotna: Bog je izvor moje istinske sreće, sreće koja ne zavarava. Sotona će nas, ako ga poslušamo, odvući u nesreću. Ako se bojim Boga ili volje Božje, to je zbog toga jer u sebi još nosim ostatke te laži. Veliki Lažac je onaj koji navodi na nepovjerenje u Boga.
Ako osvijestim ovu laž to mi pomaže da je se odreknem i bacim u žarku peć Kristova Srca. Strah nestaje čim je laž odbačena. Tako idem od preplašenosti do „straha“, do te prekrasne kreposti “straha Božjeg“ koja proizlazi iz ljubavi i po kojoj Duh Sveti čini da se bojim da ne ljubim dovoljno!
Opipljivi znak druge razine molitve je mir. Utvrđeni smo u miru koji nam nitko ne može uzdrmati. To je Božji dar. Naša sreća više ne ovisi o ovome svijetu, već o Bogu koji nam je odlučio prenijeti svoj mir. Nosimo dakle golemi plod, jer ovaj mir teče iz našeg srca poput rijeke.
Možemo li ići još dalje? Može li postojati još jedna razina molitve?
O tome pročitajte u članku TREĆA RAZINA MOLITVE!
24.4.2015.