O POSTU - POUKE SV. IVANA KASIJANA

Foto: © Darren Patterson | Dreamstime.com

Odabrala: Brigita Peček

Djela ljubavi treba pretpostavljati postu. Tome smo se naučili kod egipatskih otaca. Jer kad smo došli iz Sirije u Egipat želeći saznati pravila ovih staraca, oni su nas primili s neobično živom srdačnom toplinom. Ma kuda prolazili, nisu se zbog nas držali pravilom određenog sata za jelo, kao što smo navikli gledati u palestinskim samostanima. Naprotiv, oni su uvijek jeli prije naznačenog sata, osim srijedom i petkom. Kada smo pitali zašto se u njih tako slobodno zaobilazi pravilo svakodnevnog posta, jedan od staraca odgovorio nam je:

„Post je uvijek sa mnom, a vas ne mogu imati svagda sa sobom. Osim toga, post predstavlja svojevoljnu žrtvu, premda i jest vrlo koristan i uvijek potreban, a ispunjenje djela ljubavi neodložan je zahtjev zapovijedi. Prema tome, primajući Krista u vama, ja sam dužan nahraniti ga. A kad vas ispratim, ja ću sve zbog njega učinjeno, moći nadoknaditi strožim postom. Jer ne mogu svatovi postiti, dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!” (usp. Lk 5, 33-35). 

Kao što govore sveti oci, krajnosti su podjednako štetne: i pretjerivanje u postu i presićivanje trbuha. Mi znamo neke koji nisu bili pobijeđeni ugađanjem nepcu, ali su bili oboreni zbog prekomjernoga posta. Upali su u istu strast ugađanja nepcu zbog slabosti koja je proizašla od prekomjernog posta.

Treba da se pobrinemo i za to da ne primamo hranu prije određenog vremena ili preko mjere te da je uzimamo u određeni sat, čak i ako nam se ne jede. Jer i prekomjernu želju zadovoljenja puti i odvraćanje od hrane pobuđuje naš neprijatelj. Osim toga, neumjereno suzdržavanje štetnije je od prejedanja. Jer, od posljednjeg je, zbog pokajanja, moguće prijeći na pravilno djelovanje, a od prvoga nije. 

O tome kako se prolazi između dvije krajnosti, držeći razumnu umjerenost, prijašnji naši oci često su rasuđivali. Svim vrstama hrane oni su pretpostavili kruh. Kao mjeru njegove upotrebe oni su odredili dva nevelika hljeba. Opće pravilo umjerenog uzdržavanja sastoji se u tome da svatko prema snazi, prema stanju tijela i uzrastu, jede onoliko koliko je potrebno za podržavanje tjelesnog zdravlja, a ne koliko zahtijeva želja za prejedanjem. Tko ne drži podjednaku mjeru, nego čas prekomjerno posti, čas se prejeda, šteti kako molitvi, tako i čistoći tijela: molitvi zato, što od nejedenja ne može biti budan, zbog nemoći naginjući k snu; a čistoći tijela zato, što oganj putene pohote, koji se rasplamsava od prekomjerna jela, nastavlja djelovati i u vrijeme strogoga posta. 

Umjereno jesti - prema mišljenju otaca - znači svakodnevno uzimati samo toliko jela da se i nakon objeda još uvijek osjeća glad. Takva mjera čuvat će dušu i tijelo u jednakom stanju i neće čovjeku dopustiti da upada ni u prekomjeran post (koji slabi tijelo), ni u presićivanje (koje opterećuje duh). 

Predlažemo još jednu spasonosnu pouku blaženoga Makarija. On kaže da se monah treba razumno držati posta kao da će u tijelu prebivati sto godina i obuzdavati duševne pokrete (tj. zaboravljati uvrede, izbjegavati tugu, patnje i lišavanja smatrati ništavnim) kao da će umrijeti sljedećega dana. 

Foto: © Nikolai Sorokin | Dreamstime.com

Kao mjeru suzdržavanja sveti oci preporučuju da hranu, koju moramo primati zbog podržavanja tjelesnog života, prestanemo jesti dok u nama još postoji želja za jelom. 

Ugađanje nepcu izražava se trojako: 

1. rađa želju za jelom prije određenog trenutka; 

2. zahtijeva jelo do presićenja, bez obzira na kakvoću hrane; 

3. zahtijeva jedino najukusnija i najprobirljivija jela. 

Stoga protiv ugađanja nepcu monah treba držati trojako pravilo: 

1. čekati pravilom utvrđeno vrijeme za objed; 

2. ne popuštati želji za presićenjem; 

3. zadovoljavati se postom i jeftinom hranom. 

Knjiga sv. Ivana Kasijana DUHOVNI BOJ S OSAM GLAVNIH STRASTI izdana je u Biblioteci Stella Maris.