RAZMATRANJE O BOŽIĆU – SV. PADRE PIO

Usred noći, u najhladnije doba godine, u prohladnoj špilji, pogodnijoj  za krdo zvijeri nego za ljude, rađa se u punini vremena obećani Mesija ~ Isus ~ Spasitelj čovječanstva.

Oko njega nema buke: samo vol i magarac griju Novorođenče, a ponizna žena i siromašni umorni muškarac klanjaju se u adoraciji pred Njim.

Ne čuje se ništa, samo jecaj i tihi plač Djeteta – Boga. Tako on svojim gorkim plačem prikazuje Božanskoj Pravdi prvu otkupninu za naše spasenje.

Obilne su, o kršćani, pouke koje sjaje iz betlehemske špilje! O kako bi trebala ljubavlju gorjeti naša srca za Onoga koji se radi nas s tolikom nježnošću utjelovio! O kako bismo trebali čeznuti da cijeli svijet dovedemo u ovu skromnu špilju, u koju se sklonio Kralj kraljeva, špilju veću od bilo koje svjetovne palače, jer ona je prijestolje i prebivalište Boga! Zamolimo ovo Božansko Dijete da nas zaodjene poniznošću, jer jedino pomoću te kreposti možemo okusiti puninu otajstva božanske nježnosti.

Nebesko Djetešce trpi i plače u jaslama da bi za nas trpljenje bilo slatko, zaslužno i prihvaćeno. Ono se svega odriče da bismo mi od njega mogli učiti odricati se od svjetovnih dobara i ugodnosti. Zadovoljno je s poniznim i siromašnim klanjateljima, kako bi nas ohrabrilo da ljubimo siromaštvo i radije izabiremo društvo malih i jednostavnih umjesto velikih ovoga svijeta.

Nebesko Dijete, sva blagost i slatkoća, svojim primjerom želi utisnuti u naša srca ove uzvišene kreposti, kako bi iz rastrganog i opustošenog svijeta moglo niknuti razdoblje mira i ljubavi. Od samog trenutka svog rođenja otkriva nam naše poslanje – prezreti ono što svijet voli i traži.

Iz rukopisa Padra Pija, Pisma (IV. svezak)

(S engleskog jezika prevela Brigita Peček)