Priredila: Brigita Peček

 

 

RIM, MUGNANO: SVETA FILOMENA

 

Tijekom iskapanja u katakombama svete Priscile u Rimu 1802. godine naišlo se na dobro sačuvan grob s posmrtnim ostacima mlade djevojke. Na njemu su bile urezane riječi LUMENA /PAXTE/CUMFI. Ako se izmijeni njihov poredak dolazi se do PAX TECUM, FILUMENA (Mir s tobom, Filomena). Na grobu su također bili urezani simboli ljiljana, strijele, sidra i koplja koji su ukazivali na djevičanstvo i mučeništvo. Relikvije su pohranjene u Vatikanu. Nekoliko godina nakon toga svećenik Don Francesco di Lucia tražio je relikvije za svoju crkvu u Mugnanu (blizu Napulja). Dobio je relikvije nepoznate svetice Filomene i prenio ih u Mugnano, u kojem su se odmah počele izlijevati milosti zahvaljujući zagovoru svetice. Zanimljivo je da je ona sama otkrila svoju životnu priču trima različitim osobama. Te tri identične priče govore o njezinu mučeništvu.

 

Časnoj sestri Mariji Lujzi u viziji je objavila da je ona kći kralja koji je vladao malom grčkom državom. Roditelji joj nisu imali djece, pa su stalno prikazivali žrtve i molitve svojim poganskim bogovima. Na dvoru je živio rimski liječnik, kršćanin. Kad je vidio njihovu žalost, po nadahnuću Duha Svetoga govorio im je o kršćanstvu i obećao moliti za njih ako se krste. Tako su oni postali kršćani i dobili dijete. Djevojčicu su na krštenju nazvali Filumena, što znači 'kći svjetla'.

 

Roditelji se nisu odvajali od svog djeteta. Kad je kralj zbog ratne opasnosti morao otići u Rim caru Dioklecijanu, poveli su i djevojčicu sa sobom. Tada joj je bilo trinaest godina. Kad ih je tiranin Dioklecijan primio, odmah je primijetio Filomenu. Više nije od nje odvajao pogled. Nije ni slušao što mu je kralj govorio. Pristao je na sve, samo da dobije ruku njegove mlade kćeri. Filomenini su roditelji, zaslijepljeni čašću, pristali na carevu prosidbu. No Filomena je odbila. Objasnila je roditeljima da je već predala svoje djevičanstvo Isusu Kristu. Kad je odbila postati Dioklecijanovom ženom, mlada je djevojka podvrgnuta strašnim mučenjima, ali nije posustala. Zahvaljujući njezinu svjedočanstvu vjere i ljubavi prema Kristu, dobili smo snažnu zagovornicu pred Gospodinom.

 

LYON: PAULINA JARICOT

 

Vraćamo se u Francusku, u 19. stoljeće. U Lyonu su živjeli prijatelji arškog župnika Ivana Vianneya, bogata i ugledna građanska obitelj Jaricot. Časna Božja službenica Paulina Jaricot rodila se 1799. godine kao sedma kći u toj obitelji. Sa sedamnaest godina Paulina doživljava pravo obraćenje i počinje provoditi veoma ozbiljan duhovni život. Začetnica je Društva za širenje vjere te Društva žive krunice. Paulina je neumorno širila pobožnost prema Maloj svetici, nakon što je čudesno ozdravila od teške bolesti po zagovoru svete Filomene. 

 

Izliječenju Pauline Jaricot bio je svjedok i tadašnji sveti otac Grgur XVI. Nakon toga čuda Papa je odobrio čašćenje svete Filomene.

 

Paulina je izdržala godine strašnih muka. Bolest se pogoršavala. Izgledalo je da se smrt približava. Tijekom toga vremena imala je samo kratka razdoblja olakšanja. Najprimjetnije je bilo na kraju devetnice koju je molila svetoj Filomeni u čast, čije je tijelo nedavno bilo otkriveno u rimskim katakombama i oko kojega su se događala neobična čuda. Na spomen imena svete Filomene osjetila bi intenzivnu radost. Poželjela je kleknuti pred grob ove djevice. Odlučila je otići u Rim i dobiti blagoslov Svetog Oca. Što je to značilo u ono vrijeme? Putovanje kočijom preko Alpa, preko divljih i napuštenih predjela s razbojnicima. Kolika je bila herojska vjera i hrabrost ove bolesne, potpuno iscrpljene djevojke!

 

U Italiji je pak vladala strašna ljetna vrućina. Morali su putovati po noći. Nisu se bojali razbojnika ni zlih duhova. Vjerovali su u zaštitu Gospe i svete Filomene.

 

Na putovanju se Paulini stanje pogoršalo tako da je stigla u Rim u gotovo nesvjesnom stanju. Blažena Majka i sveta Filomena bile su s njom i ona nije ostala bez nagrade. Sveti je Otac uskoro čuo da je stigla u Rim. Zbog njezine krajnje iscrpljenosti Papa je odlučio posjetiti je. Sveti Otac joj se zahvalio za sve što je učinila, pohvalio je njezinu veliku hrabrost i vjeru te ju je blagoslovio. Kad je vidio koliko je slaba, zamolio ju je da moli za njega kad dođe u nebo.

 

„Da, Sveti Oče“, odgovorila je, „ja vam to obećavam, ali, ako se iz Mugnana vratim zdrava i pješke dođem u Vatikan hoće li Vaša Svetost dopustiti čašćenje svete Filomene?“

 

„Hoću, kćeri moja“, odgovorio je Papa, „jer to bi zaista bilo prvorazredno čudo.“

 

Bio je kolovoz i vrućina je bila užasna. Krenuli su za Mugnano i stigli u svetište u predvečerje svetkovine dolaska relikvija svete Filomene. U svetištu je bilo mnoštvo ljudi. Bili su jako uzbuđeni kad su čuli tko je Paulina i zašto je i otkuda došla. Odmah su počeli moliti za nju: „Ona mora, mora biti ozdravljena“. „Draga sveta Filomeno“, vikali su, „moraš ozdraviti ovu dragu gospođu koja je došla izdaleka da moli za tvoju pomoć. Čuješ li nas, Filomeno? Ako odmah ne uslišaš naše molitve, više te nećemo zazivati, bit će sve gotovo među nama!“

 

Paulina je sutradan bila na svetoj misi i pričestila se pored svetičine urne. Osjetila je strašne bolove po cijelom tijelu. Srce joj je divlje lupalo da se skoro onesvijestila. Samo je gledala urnu, nije skidala s nje pogled pun dubokih osjećaja. Iznenada je iz njezinih očiju potekla bujica suza, boja joj se vratila na obraze, a zdrava toplina proširila se po ukočenim udovima. Duša joj je bila preplavljena takvom nebeskom radošću da je vjerovala da će upravo ući u nebo. Ali to nije bila smrt, to je bio život, ljubljena Filomena ju je ozdravila, i čekao ju je dugi niz godina rada za Gospodina.

 

Zvona su počela zvoniti, čudo je svima objavljeno! Ulicama se orilo: „Viva santa Filomena!“

 

Iscijeljena Paulina i njezini prijatelji nakon nekog vremena vratili su se u Rim. Papi namjerno nisu ništa javili o ozdravljenju. Kad se u punom zdravlju i snazi pojavila u Vatikanu, svi oni koji su za nju čuli bili su kao gromom pogođeni. „Je li to moje dijete?“, upitao je Sveti Otac. „Je li se vratila iz groba, ili je to Bog u njoj očitovao snagu djevice mučenice?“ 

 

„To sam uistinu ja, Sveti Oče“, odgovorila je, „Vidjeli ste me nedavno na vratima smrti. Sveta Filomena sažalno me pogledala. Pošto me je povratila u život, dopustite, Sveti Oče i dajte mi dopuštenje da izgradim kapelicu u čast moje dobročiniteljice.“

 

„Dakako“, odgovorio je radosno Papa.

 

Tada mu je morala detaljno opisati svoje ozdravljenje. U Rimu je ostala još godinu dana, da bi se čudo moglo detaljno istražiti. Ozdravljenje se dogodilo 10. kolovoza 1835. godine, kad je nastalo potpuno i trenutno iscjeljenje Pauline Jaricot – bolest srca je nestala. 1837. godine papa Grgur XVI. dopustio je čašćenje svete Filomene 11. kolovoza.