Priča o životu svetog arškog župnika ne bi bila potpuna kad se ne bi spomenula njegova posebna pobožnost prema svetoj Filomeni, djevici i mučenici rane Crkve. Kako je nastalo to sveto prijateljstvo između sveca na zemlji i male svetice na nebu?

 

U Lyonu, u Francuskoj živjeli su prijatelji arškog župnika Ivana Vianneya, obitelj Jaricot. Časna Božja službenica Paulina Jaricot posebno je povezana s našom malom sveticom – sv. Filomenom. Teško bolesna Paulina Jaricot potpuno i trenutno je iscjeljena 10. kolovoza 1835. godine zagovorom sv. Filomene. Bolest srca je nestala. Ubrzo nakon toga 1837. godine papa Grgur XVI. dopustio je čašćenje svete Filomene.

 

ARS: IVAN VIANNEY

 

Na povratku u Francusku iz Mugnana, Paulina Jaricot posjetila je svoga dragog prijatelja, arškog župnika, kojemu je ispričala sve o svom čudesnom ozdravljenju. Tom prigodom ostavila mu je dio relikvija koje je donijela iz Mugnana, izgovarajući ove proročke riječi: „Imajte potpuno povjerenje u ovu veliku sveticu, ona će za vas zadobiti sve što je zamolite.“

 

Dok ju je pozorno slušao, u svetom se svećeniku zapalila žarka ljubav za ovu malu sveticu. Jako se obradovao kad mu je Paulina ponudila dio dragocjenih relikvija koje je donijela. Odmah je u svojoj crkvi podigao kapelicu na čast djevice mučenice i tu stavio relikviju. Ova je kapela uskoro postala mjesto brojnih iscjeljenja, obraćenja i čuda. Vianney se zavjetovao svetoj Filomeni. Svima je bila očigledna čudesna povezanost dobrog svećenika i one koju je on sada smatrao za svoju nebesku zaštitnicu. On je sve činio za nju, a ona je činila sve za njega. Objavila mu se, razgovarala s njim i odgovarala na njegove molitve. Nazivao ju je najnježnijim imenima, a ona je na njega izlijevala čudesne darove.

 

Njegov dar čudesa bio je izvanredan, ali, umjesto da u njemu raste taština, to je bio najveći križ koji je trebao nositi. Sve je to prebacivao na svetu Filomenu. „To je sveta Filomena. Ja bih želio da ona negdje drugdje čini čudesa.“ Jednom ga je prigodom neka siromašna žena usred prepune crkve preklinjala da blagoslovi njezino bolesno dijete. Župnik nije mogao odbiti majci molbu. Blagoslovio je dijete i ono je trenutno ozdravilo. „Oh!“ zbunjeno je izustio žureći se u sakristiju. „Radije bih da je sveta Filomena ozdravila dijete kod kuće.“

 

Cijelo je vrijeme govorio o svojoj „dragoj maloj svetici“. U kratko vrijeme pobožnost prema svetoj Filomeni proširila se po Francuskoj.

 

I u vremenima kušnja, kad ga ljudi nisu razumjeli, a vrag napadao, posjećivala ga je i tješila njegova prijateljica, mala svetica Filomena.

 

Od mnogih čuda koja su se moglo vidjeti u Arsu za vrijeme života svetoga župnika, nijedno nije bilo veće od života ovoga svetog čovjeka. Njegovo krhko tijelo oslabili su teški postovi i djela pokore. Njegova je izmučena pojava izazivala strahopoštovanje stanovnika Arsa. Dan za danom mase su se slijevale u Ars, ne samo iz svih dijelova Francuske, već i iz Engleske, Irske, Njemačke, a i ostalih zemalja Europe. Bolesne, tužne i svete duše, kao i odbačeni grešnici, skupljali su se oko njega i opsjedali njegovu ispovjedaonicu. Provodili su dugačke sate, pa čak i dane, u čekanju na svoj red - da u njegovu srcu punom ljubavi ostave svoju tugu, da ga upitaju kako riješiti životne teškoće, ili da mu ispričaju o grijesima i zloći. Njegov pogled dopirao je do srca čak i najokorjelijih grešnika. Njegov anđeoski osmijeh donosio je utjehu i onima koji su bili najviše uznemireni. Nadahnuta riječ rješavala je i najzamršenije sumnje. Ali kako je samo on živio! To i jest bilo čudo iz Arsa.

 

Svake svibanjske večeri želio je održati kratku katehezu. Te se godine razbolio pa je morao prekinuti propovijed i otići u krevet. Otkrilo se da je imao tešku upalu pluća. Tijekom slijedećih nekoliko dana bilo mu je sve lošije. Tresla ga je groznica, mučile ga nesvjestice. Liječnici su izjavili da skoro uopće nema nade. Cijela je župa bila u suzama. Crkva, koja se bez njega činila pustom, svejedno se neprekidno punila uplakanim masama koje su srcem, molitvama i dirljivom pobožnošću tražile Nebo. Svijeće su gorjele na svim oltarima, u rukama su bile krunice.

Vianneyev ispovjednik smatrao je da bi mu trebalo podijeliti posljednju pomast. S obzirom da su doktori preporučili da bi ga se trebalo poštedjeti svih jakih osjećaja, svećenici koji su bili prisutni u Arsu složili su se da ne bi trebala zvoniti zvona. Župnik je čuo njihov razgovor i, obraćajući se osobi pokraj svoje postelje, rekao: „Idi i neka zvona zvone; ne bi li se članovi župe trebali moliti za svoga župnika?“ Na prvi zvuk zvona svi su pohrlili do ulaza u župni dvor. Svećenici i grof od Garetsa ušli su u sobu, a masa je klečala u dvorištu kuće, plačući i moleći se. Kad su upitali Vianneya vjeruje li u sve vjerske istine, on je odgovorio: „Nikada nisam ni u jednu posumnjao“. Na upit je li opraštao svojim neprijateljima rekao je: „Hvala Bogu, nikada nisam želio zlo bilo kome“.

 

Sljedeće je jutro liječnik prišao bolesniku i opipao mu bilo. Tada, vjerujući da on više ništa ne može čuti, glasno je rekao da on ima još samo nekoliko minuta života. Čovjek na samrti jasno je čuo izjavu koja ga je osudila te se, zahvaćen strahopoštovanjem i užasom zbog Božjega Suda, iskreno molio Bogu da još malo odgodi taj užasni trenutak.

 

Četiri mjeseca kasnije sveti je župnik sam opisao taj trenutak. „Kad pomažete umirućima, tako što ih učvršćujete i pripremate da stanu pred Boga, nikad ne prestanite sa svojim uvjeravanjima, sve dok nas oni zaista ne napuste. Jer meni se prije malo vremena upravo to dogodilo. Svi su me smatrali mrtvim i napustili, bez ijedne riječi utjehe jer su bili sigurni da je došao moj posljednji čas. Bio sam u smrtnome strahu od Suda nakon što je liječnik, opipavši mi bilo, izjavio: 'On ima samo još nekoliko minuta života'. Kad sam čuo te riječi, pomislio sam: 'Za nekoliko minuta pojaviti ćeš se pred Bogom, i to praznih ruku'. A tada, sjetivši se mnogih osoba koje su došle izdaleka kako bi se ispovijedile i koje su za mene molile Svetu Djevicu i svetu Filomenu, rekao sam u sebi: 'Gospodine! Ukoliko me još uvijek možeš iskoristiti, ne uzimaj me još s ovoga svijeta'. Dok sam govorio, osjetio sam da mi se žar obnovio i da se cijela moja snaga vratila.“

 

Baš u trenutku kad se Ivan Vianney čudesno vratio među žive služila se za njega sveta misa na oltaru svete Filomene. Misa jedva da je bila gotova kad je župnik uzviknuo: „Prijatelju moj! Velika se promjena upravo dogodila u meni... izliječen sam!“

 

Od toga trenutka napustila ga je bolest i malo pomalo vratila mu se snaga tako da su ga u petak mogli prenijeti u crkvu. Tamo je pred svetohraništem pao na koljena predajući svoj život Bogu. Nakon toga je otišao u kapelu svoje omiljene male svetice i molio.

 

Od tada je sveta Filomena činila još više čuda za svoga svetog prijatelja. Kad bi mu došli veliki grešnici, ispovijedili se i pokajali, on ih je obično slao do oltara svete Filomene da je zamole za milost obraćenja. Tisuće ljudi hodočastilo je u Ars svetoj Filomeni moleći za njezin zagovor. Događala su se čuda, obraćenja, iscjeljenja, blagoslovi... Jednu je milost sveti župnik ipak molio uzalud – da ona čini svoja čuda na nekom drugom mjestu na kojemu ih ljudi neće njemu pripisivati. Tu je molitvu mala svetica uporno odbijala čuti. Osim te iznimke, postojalo je savršeno razumijevanje između njih dvoje tako da je Župnik često osjećao njezinu prisutnost.

 

SVETA FILOMENA IMA JOŠ PRIJATELJA

 

Osim svetog Ivana Vianneya i Pauline Jaricot, i drugi su se sveti ljudi utjecali zagovoru naše Male svetice.

 

Sveti Petar Julijan Eymard ozdravio je od ozbiljne bolesti nakon što ga je Vianney uputio da izmoli devetnicu svetoj Filomeni.

 

Sveti Petar Channel, prvi mučenik Oceanije, propovijedao je o svetoj Filomeni i smatrao je pomoćnicom u svom misionarskom apostolatu.

 

Blaženi Damien de Veuster posvetio je mladoj svetici svoju prvu kapelu.

 

Sveta Madeleine Sophie Barat uporno je zazivala Filomenu tijekom teškoća na koje je nailazila u radu svoje Družbe, a također je pripisala ozdravljenje umiruće novakinje zagovoru Male svetice.

 

Blažena Anna Maria Taigi, blaženi Bartolo Longo, blaženi Pio IX. samo su neki od štovatelja svete Filomene.

 

Papa Grgur XVI. nazvao je Filomenu „zaštitnicom žive krunice“, a papa Pio IX. „zaštitnicom Marijine djece“.

 

FILOMENA U HRVATSKOJ?

 

U župi Molve, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nalazi se kip ove svetice. u Hrvatskoj. Kip je još 1900. godine nabavio tadašnji župnik. Nakon 1965. godine, kad je sveta Filomena uklonjena iz kalendara kao i niz drugih svetaca, zatvorio se oltar ispod kojega je kip. Tako se kip postupno zaboravio. 2005. godine kip je slučajno otkrio fra Ivan Poleto. Nakon toga počinju se organizirati hodočašća ovoj mladoj svetici, zaštitnici mladih, čistoće i djevičanstva. Kipom svetice može se pohvaliti i crkva svetog Filipa Nerija u Splitu.